Toggle menu
310,1 tis.
36
18
525,5 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Miodrag Petrović Čkalja

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Miodrag Petrović
Miodrag Petrović Čkalja
Miodrag Petrović 1963. godine
Rođenje 1. travnja 1924.
Kruševac
Smrt 20. listopada 2003.
Beograd
Pseudonim(i) Čkalja
Zanimanje glumac
Godine rada 1946.-2000.
Portal o životopisima
Portal o filmskoj umjetnosti

Miodrag Petrović Čkalja (Kruševac, 1. travnja 1924. - Beograd, 20. listopada 2003.) bio je srpski glumac, jedan od najvećih komičara bivše Jugoslavije. Bio je poznat pod nadimkom "Čkalja".

Datoteka:Crni sneg Danica Acimac i Miodrag Petrovic Ckalja.jpg
Miodrag Petrović Čkalja i Danica Aćimac u seriji "Crni sneg"

Miodrag Petrović je rođen u Kruševcu (Srbija), gdje je završio gimnaziju. 1946. postao je član dramaturgijskog studija Radio Beograda. U pedesetim godinama prvi put se pojavljuje na državnoj televizije i tako postaje sve više i više poznat u tadašnjoj Jugoslaviji.

Veliku popularnost stekao šezdesetih godina u TV-serijama Radivoje Lole Đukića i Novaka Novaka: Servisna stanica, Muzej voštanih figura, Licem u naličje, Crni sneg, Sačulatac.

U sedamdesetim i osamdesetim godinama ostvaruje nezaboravne uloge u serijama Kamiondžije i Vruć vetar.

Glumio je i u brojnim filmovima: Put oko svijeta, Bog je umro uzalud...

Zanimljivosti

Za vrijeme Miloševića, iako u starosti, onemogućeno mu je nastupanje zbog kritičkog stava prema tadašnjoj vlasti. Bio je omiljen u svim republikama bivše Jugoslavije.

Početkom 2000-ih privukao je pozornost otvorenim pismom što mu je poslala Nela Eržišnik, kad je čula da njezin kolega i komičarska legenda nekadašnje Jugoslavije trpi krajnje siromaštvo kao zaboravljeni umirovljenika.[1]

Izvori

  1. Đuro Vidmarović: Fenomenalni Šerbedžija i hrvatski zakoni - Enes Midžić: Nije problem u Šerbedžiji, već u proceduri, Hrvatsko kulturno vijeće, 10. svibnja 2011.
    "U Hrvatskoj su poželjni srpski umjetnici koji nisu pružali podršku fašističkoj politici svoga «vožda», oni koji su sačuvali ljudski i umjetnički dignitet, a poglavito političku izbalansiranost. Kada smo na terenu teatra, onda kao primjer možemo navesti pokojnoga Miodraga Petrovića Čkalju i Radivoja Lolu Đukića, ili živućeg umjetnika Stevana Milenkovića."

Vanjske poveznice