Ministar rezident, diplomatski predstavnici trećega razreda. U suvremenim je međudržavnim odnosima gotovo potpuno iščezla kategorija. U slučaju da su predali vjerodajnice šefu države imali bi isti status kao i poslanici, a u protivnom isti status kao i otpravnici poslova. Aachenski protokol (1818.) ih je uvrstio u tada novoosnovani treći razred između poslanika i otpravnika poslova. Bečkim reglementom (1815.) nije im priznat poseban razred, ali je na kongresu u Aachenu (1818.) bio je potpisan sporazum, kojim se klasifikacija dopunjuje novom kategorijom — ministrom rezidentom. Aachenskim reglementom je dopunjen Bečki pravilnik o rangu diplomatskih predstavnika iz 1815.
Danas je vrlo rijedak položaj.[1]
Vidi i
- Harold Macmillan, ministar-rezident britanske vlade pri Savezničkom zapovjedništvu za Sredozemlje u Caserti, te politički savjetnik u štabu feldmaršala Alexandera.
- Teja Radosavljević, vitez od Posavine, ministar rezident u Beogradu
Literatura
- Marijan Hubeny, Branko Kojić, Bogdan Krizman, Međunarodni politički leksikon, Novinarsko izdavačko poduzeće, Zagreb, 1960., str. 340.
Izvori
- ↑ Juraj Andrassy, Međunarodno pravo, Nakladni zavod Hrvatske, Zagreb, 1949., str. 118.