Mile Stojić

Ovaj članak ili dio članka nije pokriven izvorima. Pomozite Wikipediji navođenjem odgovarajućih knjiga, članaka u časopisima ili internetskih stranica.

Mile Stojić (Dragićina, 24. veljače 1955.), hrvatski pjesnik, književni kritičar, publicist, antologičar, prevoditelj s njemačkoga jezika iz BiH.^{[nedostaje izvor]}

Pučku školu i gimnaziju završio u Ljubuškom, a studij jugoslavenskih književnosti i jezika diplomirao na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Pokretač i urednik sarajevskog Obzora (1991/92.).

2007. je dobio nagradu Goranov vijenac.

Djela

• Lijer, jezik prašume (pjesme, 1977.)
• Umjetnost tame (pjesme, 1987.)
• Zemna svjetlost (pjesme, 1988.)
• Poezija (izabrane pjesme, 1985.)
• Olovni jastuk (pjesme, 1989.)
• Južnost (izabrane pjesme, 1990.)
• Iza spuštenih trepavica (antologija hrvatskog pjesništva XX. stoljeća, 1991.)
• Glasovi sarajevske noći (eseji, 1992.)
• Libreto za sviralu i strojnicu (pjesme, 1994.)
• Prognane elegije (pjesme, 1996.)
• Jutro u Pompejima (ogledi, 1998.)
• Mađarsko more (pjesme, 1999.)
• Nakon sudnjega dana (izbor pjesama, 1999.)
• Fenster Worte-Ein bosnisches Alphabet/Riječi s prozora-jedan bosanski Alfabet (poetska proza, 2000.)