Toggle menu
310,1 tis.
44
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Milan Žeželj

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija


Milan Žeželj

Milan Žeželj (Podurljaj, 23. siječnja 1917. - Beograd, 25. srpnja 1995.), general-potpukovnik.

Rođen je 23. siječnja 1917. u selu Podurlja, kod Srba (općina Donji Lapac) u Lici. Potječe iz siromašne poljoprivredne obitelji. Po završetku osnovne škole počeo je raditi za bogatije seljake, a kao petnaestogodišnjak zaposlio se na kamenom trgu u Kupirovu. Neko je vrijeme prije odlaska u vojsku radio na izgradnji pruge Bihać-Knin.

Za vrijeme služenja vojnog roka u Vojsci Kraljevine Jugoslavije završio je korpusnu dočasničku školu. Nakon odsluženja mandata, vratio se u rodno selo. Zbog nemogućnosti pronalaska posla, stupio je u žandarmerijsku službu kao podnarednik, a prije rata služio je u Svetom Jurju, na hrvatskoj obali.

Nakon okupacije Kraljevine Jugoslavije i proglašenja Ustaške Nezavisne Države Hrvatske, Milan se pod utjecajem masakra i progona srpskog stanovništva pridružio pripremama za oružani ustanak u svojoj domovini. U prvoj pobunjeničkoj akciji u Hrvatskoj, 27. srpnja 1941. na Srbaljskom klancu, Milan je bio u grupi boraca iz Srba i Podurljaja s mitraljezom, čiji je zadatak bio spriječiti dolazak pojačanja iz Otrića napadnutoj posadi u Srbu. U ovoj akciji Milan se istakao kada je mitraljezom sudjelovao u uništavanju kamiona s ustašama.

U četi srpskih boraca, koja se ubrzo nakon prvih pobunjeničkih akcija preselila u Drenovac prema Bihaću, a odatle krenula u akcije u Bosni, on je kao mitraljezac opet uništio kamion s ustašama kod Gorjevca. U partizanskom odredu "Čapajev", formiranom u rujnu 1941. na Drenovači, istakao se u borbama oko Kulen Vakufa i Donjeg Lapca, a posebno na Čovki, 3. listopada 1941. godine, kada je Odred ubio veći broj neprijateljskih vojnika, uključujući četvoricu časnici, a među njima i zapovjednik 11. domobranske pukovnije.

Zbog hrabrosti iskazane u prethodnim bitkama, Milan je imenovan zapovjednikom voda 29. studenoga 1941., tijekom formiranja bojne "Marko Orešković". Kao zapovjednik voda, Milan se još više isticao u borbenim djelovanjima, posebno tijekom borbi s talijanskim snagama oko Korenice, krajem 1941. i početkom 1942. godine. U napadu na Donji Lapac, 27. veljače 1942. godine, Milan je upao na streljački vod i svladao talijanski mitraljez bez oružja. Neposredno nakon oslobađanja Donjeg Lapca, primljen je u članstvo Komunističke partije Jugoslavije (KPJ).

Sredinom travnja 1942. godine Milan je kao zapovjednik čете s 32 borca ​​noću otišao u Jezerane, gdje se nalazio snažni ustaški domobranski garnizon, i zauzeo crkvu, koju su ustaše pretvorile u tvrđavu. Kako napad jedinica izvana nije uspio, cijeli je dan ostao okružen u crkvi s borcima, odbijajući napade ustaša i napadajući okolne utvrđene zgrade. Tijekom ovog napada, njegova je skupina uspjela zarobiti zapovjednika garnizona, a sljedeće je noći Milan probio okruženje s borcima, izgubivši dva mrtvaca i jednog ranjenog.

Kada je 7. svibnja 1942. u oslobođenoj Korenici formirana Prva proleterska bojna Hrvatske, Milan je imenovan njezinim operativnim časnikom. Ubrzo je postao zamjenik zapovjednika, a zatim zapovjednik ove bojne. Vještim zapovjedništvom i hrabrošću istaknuo se u mnogim bojnim bitkama u Lici, Dalmaciji, Gorskom kotaru, Hrvatskom primorju, Žumberku, Sloveniji i Kordunu. Posebno se istakao kada je 18. srpnja 1942. njegov bataljun, zajedno s Trećim bataljunom Prvog primorsko-goranskog partizanskog odreda, na cesti između Senja i Novog uništio bateriju 57. topničke pukovnije talijanske divizije "Lombardija". godine, kada su Prva proleterska bojna i Udarna bojna Drugog primorsko-goranskog partizanskog odreda, na cesti između Gerova i Crnog Luga, pustile 400 muškaraca, žena i djece koje su talijanski fašisti ispratili u logor.

Tijekom formiranja Trinaeste hrvatske brigade "Josip Kraš" (kasnije Trinaeste proleterske udarne brigade "Rade Končar"), 10. studenog 1942. godine, Milan je postao zapovjednik Prve bojne i zamjenik zapovjednika brigade. Brigada je zajedno s Četvrtom kordunaškom brigadom postigla značajan uspjeh početkom siječnja 1943. godine, zauzevši Krašić, kada je ubijeno oko 200 ustaša i domobrana, a 314 zarobljeno. Tijekom ove borbe Milan je ranjen.

U travnju 1943. imenovan je zapovjednikom Trinaeste proleterske udarne brigade. Ubrzo nakon toga, nastupio je, u noći 28./29. Svibnja, jedna od najuspješnijih akcija u Školi jedrenja u Svetoj Jani, nedaleko Zagreba. Milan je, prerušen u domobransku zračnu uniformu, upao u zračnu luku sa skupinom boraca, razoružao stražu i vrlo brzo slomio otpor iznenađenog neprijatelja napadom na bojnu izvana. Tada je zarobljeno 70 domobrana, 56 kadeta, 4 časnika i 4 učitelja, a uništena su i dva zrakoplova, kao i nekoliko jedrilica, sve stambene zgrade i radionice u zračnoj luci. Pod Milanovim zapovjedništvom brigada je postigla značajan uspjeh u bitkama na Žumberku i u Sloveniji, a zatim u sastavu Prve proleterske divizije u Bosni i Srbiji i tijekom oslobađanja Beograda i Zemuna. Nakon oslobođenja Zemuna, 22. listopada, imenovan je zapovjednikom grada, dok je Branko Pešić imenovan političkim komesarom.

Kao iskusnog i sposobnog vođu, Vrhovni stožer NOV i POJ imenovao ga je zapovjednikom tada formirane gardijske brigade 1. listopada 1944. godine. U tom svojstvu dočekao je kraj rata u kojem je nekoliko puta ranjavan.

Nakon oslobađanja Jugoslavije, Milan je bio na različitim položajima u Jugoslavenskoj narodnoj armiji (JNA) - bio je zapovjednik Gardijskog odjela i zapovjednik Garde JNA, osobni pratilac vrhovnog zapovjednika oružanih snaga FNRJ maršala Josipa Broza Tita i načelnika graničnih jedinica. Bio je zapovjednik Garde do 1961. godine, a u tom je razdoblju bio jedan od najodgovornijih za Titovu sigurnost. Umirovljen je kao general-pukovnik JNA 1975. godine.

Bio je član Vijeća Socijalističke Republike Hrvatske. Preminuo je 28. srpnja 1995. u Beogradu i pokopan u Aleji narodnih heroja na Novom groblju u Beogradu.

Nositelj je Partizanske spomenice iz 1941. godine i drugih jugoslavenskih odlikovanja, uključujući Red ratne zastave, orden partizanske zvijezde sa zlatnim vijencem, orden zasluga za narod sa zlatnom zvijezdom, orden bratstva i jedinstva sa zlatnim vijencem i orden narodne vojske s lovorovim vijencem. za vojnu službu s velikom zvijezdom i ordenom za hrabrost. Odlikovan je ordenom narodnog heroja, među prvim borcima NOV i POJ, 12. siječnja 1945. godine.
Nedovršeni članak Milan Žeželj koji govori o vojnom zapovjedniku treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.