Toggle menu
310,1 tis.
44
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Mikerinovo Trojstvo

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
  1. PREUSMJERI Predložak:Infookvir kip

Mikerinovo Trojstvo se smatra za jedno od najznačajnijih figuralnih prikaza iz staroegipatske IV. dinastije, a datiraju se u sredinu 3. tisućljećja pr. Kr.

Najpoznatija je ona koju je 1909. godine iskopala ekspedicija Harvardskog sveučilišta i Bostonskog muzeja umjetnosti. Čine ga tri figure, i to faraon Menkaura (grč. Μυκερινος, Mikerinos) okružen s obje strane božicama Hator (s rogovima i sunčevim diskom na glavi) i božicom Anput iz Cynopolisa, koja nosi svoj šakalski znak. Do sada su pronađene četiri cjeloviti spomenici Mikerinova Trojstva i jedan veliki fragment, ali se pretpostavlja da ih je bilo ukupno 42, po jedan za svaku egipatsku prefekturu (Nome) jer pored faraona i Hator je stajala druga božica koja predstavlja svoju pokrajinu.[1]

Ove stele napravljene su od različitih materijala, različitih tvrdoća i tekstura i boja. Zajedničke odlike su im da su izvedene u duhu staroegipatske umjetnosti i »egipatskog kanona«. Tako se hijerarhija očituje u krutosti likova i snažnoj ravnoj liniji ramena i kukova. Popratne figure drže Mikerina privrženo za ruku, dopuštajući mu nježno da dominira skupinom dok istupa jednom nogom naprijed. Skupina je isklesana u visokom reljefu tako da se gleda isključivo frontalno (zakon frontalnosti). Egipatski kanon se očituje u skladnim proporcijama gdje visina iznosi točno 16 šaka: dvije za glavu, deset od ramena do koljena i preostalih četiri za noge i stopala.

Faraonova odjeća je vrlo jednostavna, a okrunjen je samo bijelom krunom (Donjeg Egipta), lažnom bradom i jednostavanom suknjom poput kilta. Druge dvije figure nose uske, gotovo prozirne, haljine. Začuđuje savršenstvo, profinjenost i detaljnost obrade lica, što sugerira da bi trebali imati veliku sličnost sa stvarnošću, jer su u ovom razdoblju četvrte dinastije pogrebni obredi zahtijevali zastupljenost što vjernijih fizičkih značajki. Dakle, ovdje je riječ o tipičnoj kombinaciji velikog realizma detalja i plastičke idealizacije, koja se očituje u formalnoj krutosti, što se može pronaći i na skulpturi sjedećeg Kefrena, iz istog razdoblja. Kefren je bio Mikerinov otac i prethodnik.

Izvori

  1. Bertha Porter i Rosalind Moss, Topographical Bibliography of Ancient Egyptian Hieroglyphic Texts, Statues, Reliefs and Paintings Volume III: Memphis, Part I Abu Rawash to Abusir, 2. izd. (pregledao i komentirao Dr Jaromir Malek, 1974.) (engl.) Pristupljeno 17. studenoga 2016.

Vanjske poveznice