| Mijo Oreški | |
 | |
| Rođenje | 6. rujna 1905., Zagreb, Hrvatska |
|---|---|
| Smrt | 27. srpnja 1929., Samobor, Hrvatska |
| Poznat(a) po | sekretar CK SKOJ-a |
| Zanimanje | zidarski radnik |
| Portal o životopisima | |
Mijo Oreški (Zagreb, 6. rujna 1905. - Samobor, 27. srpnja 1929.), bio je zidarski radnik, hrvatski i jugoslavenski komunist, jedan od sedmorice sekretara SKOJ-a.
Rođen je 27. srpnja 1929. godine u Zagrebu. Član je SKOJ-a od 1922. godine, a sekretar Mjesnog komiteta SKOJ-a za Zagreb od 1923. godine. Godine 1924. postao je član Pokrajinskog komiteta SKOJ-a za Hrvatsku i Slavoniju, a 1925. član Centralnog komiteta SKOJ-a. Zajedno s Jankom Mišićem i Francom Klopčičem pokrenuo je i uređivao časopis Mladi boljševik. Godine 1926. odlazi na rad u Centralni komitet SKOJ-a u Beograd. Na Trećem kongresu SKOJ-a održanom u jesen 1926. godine u Sloveniji, izabran je za organizacijskog sekretara Centralnog komiteta SKOJ-a. U drugoj polovici 1928. godine završio je partijski kurs u Njemačkoj. Poslije uvođenja Šestojanuarske diktature i uhićenja Paje Marganovića 1929. godine, postaje politički sekretar SKOJ-a i jedan od najbližih suradnika Đure Đakovića.[1]
Zajedno s Jankom Mišićem rukovodi radom SKOJ-a, najprije iz Zagreba, a potom iz Samobora.[2]
Kada je policija 27. srpnja 1929. godine otkrila njihovo sklonište u Samoboru i blokirala ga, Janko Mišić, Mijo Oreški i njegov brat Slavko pružili su otpor. Pucnjava je trajala čitav sat. Prvi je poginuo Slavko Oreški. Za to vrijeme, Mijina žena Agata palila je arhiv i ilegalni materijal kako ne bi pao u ruke policije. Svi muškarci su poginuli u pucnjavi, a Agata je ranjena, nakon čega je uhićena.[3]
Izvori
- ↑ Nada Bogdanov, Enciklopedija Leksikografskog zavoda, sv. 4, Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb, 1968., str. 672.
- ↑ Damir Pilić, Turbulentni životi i tragične smrti sedmorice sekretara SKOJ-a: tko su bili mladići kojima Bandić postavlja biste u Zagrebu?, slobodnadalmacija.hr, 12. rujna 2017., pristupljeno 28. studenoga 2020.
- ↑ Mala enciklopedija Prosveta (odrednica Mijo Oreški), Beograd, 1959.