Mijo Korade
Mijo Korade (Delkovec, 11. rujna 1947. – Zagreb, 1. studenoga 2020.[1]) hrvatski povjesničar i sveučilišni profesor.
Životopis[uredi]
Na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove, koji je tada imao statut instituta, diplomirao je filozofiju i teologiju. Najprije je u Osijeku djelovao kao vjeroučitelj, no ubrzo upije studij povijesti na Papinskom sveučilištu Gregoriana. Na tom prestižnom sveučilištu najprije magistrira (1980.), a zatim 1988. godine i doktorira. Kao profesor povijesti predavao je najprije u Nadbiskupijskom sjemeništu u Zagrebu te na Fakultetu Družbe Isusove. U Povijesnom zavodu Družbe Isusove u Rimu bio je urednik enciklopedije Diccionario de Historia de la Compañia de Jésus, a bio je suosnivač te prvi pročelnik Hrvatskoga povijesnoga instituta u Beču. Od 1996. godine bio je zaposlenik na Institutu za povijest, gdje je vodio razne projekte iz područja historiografije novoga vijeka, a od 1997. do smrti bio je redoviti profesor na Fakultetu hrvatskih studija. Senat Sveučilišta u Zagrebu mu je 2019. godine dao titulu professora emeritusa.[2]
Bibliografija[3] [4][uredi]
- Zagrebački biskupi i nadbiskupi (jedan od autora) (1995.)
- Izvješća iz Tarahumare (urednik) (1998.)
- Juraj Rattkay: Memoria regum et banorum Croatiae, Sclavoniae et Dalmatiae (Beč, 1652)-reprint, prijevod, komentari (jedan od autora) (2001.)
- Istraživači novih obzora: Djelovanje hrvatskih misionara i profesora od 16. do 20. stoljeća (2015.)
- Paragvajska pisma zajedno s Mirjanom Polić Bobić (2015.)
Izvori[uredi]
- ↑ (2. studenoga 2020.). Preminuo profesor emeritus Mijo Korade ID: preminuo_profesor_emeritus_mijo_korade.
- ↑ Stjepan Ćosić (2. studenoga 2020.). Umro profesor Mijo Korade ID: stjepan_cosic-umro_profesor_mijo_korade.
- ↑ . Popis na Hrvatskoj znanstvenoj bibliografiji ID: popis_na_hrvatskoj_znanstvenoj_bibliografiji.
- ↑ . Autori - Mijo Korade ID: autori_mijo_korade.