Miho Klaić
Miho Klaić | |
---|---|
Miho Klaić | |
Rođenje | 19. kolovoza 1829. |
Smrt | 3. siječnja 1896. |
Politička stranka | Narodna stranka |
Zanimanje | političar |
Miho Klaić (Dubrovnik, 19. kolovoza 1829. - Zadar, 3. siječnja 1896.), bio je hrvatski političar i jedan od vođa hrvatskog preporoda u Dalmaciji.
Životopis[uredi | uredi kôd]
Miho Klaić rodio se je 1829. godine u Dubrovniku, u obitelji oca Petra Klaića (1790.-1861.) i majke Ane, rođ. Radinković (1794.-1881.). Doktorirao je arhitekturu u Padovi. Kao član Narodne stranke bio je zastupnik u Dalmatinskom saboru i član Zemaljskog odbora. Jedan je od osnivača te predsjednik Matice dalmatinske i narodnjačkoga glasila Il Nazionale.
Unatoč progonima austrijske vlasti, cijeloga života borio se za uvođenje hrvatskoga jezika u školstvo i upravu te zahtijevao stvarno upravno sjedinjenje Kraljevine Dalmacije s Kraljevinama Hrvatskom i Slavonijom.
Miho Klaić je mnogo pridonio izgradnji novih bolnica u Zadru (1882.), Šibeniku (1883.) i Dubrovniku (1888.).[1]
Obitelj[uredi | uredi kôd]
Sa suprugom Anom Marijom (rođ. Baša) imao je dvojicu sinova, Petra (1862.-1910.), pravnika i zastupnika u Dalmatinskom saboru, i mlađeg sina Ljubu (1871.-1935.) koji je bio poznati kirurg u Zadru i Splitu, a krsni kum bio mu je Josip Juraj Strossmayer,[1] i kćer Anu. Miho Klaić bio je punac poznatom liječniku i voditelju dubrovačke i zadarske bolnice, dr Emanuelu Luxardu (1848.-1905.), osobi talijanskog podrijetla koja je podupirala hrvatski narodni preporod.[1]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ 1,0 1,1 1,2 Ivo Marinović: Reminiscencije na doktora Emanuela Luxarda (1848.–1905.) i obitelj Mihe Klaića (1829.–1896.), Acta med-hist Adriat 2008;6(1), str. 109., 112.
Nedovršeni članak Miho Klaić koji govori o hrvatskom političaru treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.