Toggle menu
310,1 tis.
44
18
525,5 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Mihajlovsko

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Mihajlovsko

Mihajlovsko (rus. Миха́йловское) - plemićko imanje u Pskovskoj oblasti. Poznato je od 18. stoljeća kao dio posjedâ carske obitelji - Mihajlovski zaljev. Pretpostavlja se da naziv potječe od obližnjeg gradića Savkina[1].

Povijest

Carica Elizabeta je 1742. dodijelila imanje Puškinovom pradjedu Ibrahimu Hanibalu[2].

Godine 1781., nakon Hanibalove smrti, imanje je naslijedio Puškinov djed Osip kao selo Ustje Opočeckog kotara Pskovske gubernije. Osip Hanibal je preuredio imanje i preimenovao ga u Mihajlovsko. Izgradio je vlastelinski dom i uredio park[2].

Mihajlovsko je 1818. pripalo Puškinovoj majci Nadeždi Osipovnoj. Puškin je prvi put posjetio Mihajlovsko 1817., i zatim 1819. Od kolovoza 1824. do rujna 1826. Puškin se ovdje nalazio u progonstvu. Zatim je boravio na imanju još četiri puta - od studenog do prosinca 1826., 1827., 1835. i u travnju 1836., kad je doputovao da sahrani majku u Svjatogorskom manastiru. Od 1836. imanje je u njegovom vlasništvu, a nakon njegove smrti 1837. pripalo je njegovoj djeci - Aleksandru, Grigoriju, Mariji i Nataliji [3].

Od 1866. na imanju je boravio Puškinov sin Grigorij. U potpunosti je preuredio imanje, srušivši stara trošna zdanja. Godine 1899. imanje je otkupila država i predala ga na korištenje pskovskom plemstvu[4]. Godine 1911. na imanju je bila otvorena kolonija za ostarjele književnike. Dva je puta, 1908. i 1918., imanje gorjelo[5].

Imanje je 1921. bilo restaurirano, a od 1922. ulazi u sastav muzeja-parka A.S. Puškina.

Godine 2013. proglašeno je objektom kulturnog naslijeđa od federalnog značenja[6].

Znamenitosti

Glavne su znamenitosti Mihajlovskog pjesnikov dom s muzejskim postavom koji predstavlja interijer iz vremena Puškina, kućica Puškinove dadilje, Arine Rodionove Jakovljeve, voćnjak i park s dekorativnim lugovima, mostićima i drvoredima, od kojih je najpoznatiji drvored Anne Kern[7].

Literatura

  • Bozyrev, V.S., Po Puškinskomu zapovedniku, Profizdat, Moskva, 1977.
  • Znamenitosti Pskovske oblasti, Lenizdat, Lenjingrad, 1977.
  • Muzej-park A.S. Puškina, Fotovodič, Planeta, Moskva, 1982.

Bilješke

  1. Pushkin.novgorod.ru, Savkino, preuzeto 10. lipnja 2013.
  2. 2,0 2,1 Golubev, V.Z., Iz istorii Puškinskogo zapovednika, Puškin: Vremennik Puškinskoj komissii, AN SSSR, Moskva-Lenjingrad, 1941., br. 6, str. 382-397.
  3. Lotman, J., Aleksandr Sergejevič Puškin: Biografija pisatelja, u: Puškin: Biografija pisatelja; Statji i zametki, 1960-1990: "Jevgenij Onegin", Iskusstvo-SPB, 1995.
  4. Sideravičjus, R., Biblioteka G.A. i B.A. Puškinyh v Markučaj. Nekotoryje aspekty sud'by knjig A.S. Puškina, u: Baltijskij arhiv. Russkaja kuljtura v Pribaltike, ur. P. Lavrinec, IVU, Vilnius, 2005.
  5. Državni muzej-park A.S. Puškina "Mihajlovsko", Muzej-park Mihajlovsko, preuzeto 10. lipnja 2013.
  6. Lenta.ru, Medvedev prevratil Mihajlovskoje v objekt federaljnogo značenija, 5. svibnja 2013.
  7. Maljakov, L.I., Dostoprimečateljnosti Pskovskoj oblasti, Lenizdat, Lenjingrad, 1977., str. 191-192

Vanjske poveznice