Mihály Vörösmarty (Pusztanyék, 1. prosinca 1800. – Pešta, 19. studenog 1855.) je mađarski pisac, pjesnik, dramatičar i pripadnik Mađarske akademije znanosti i Društva Kisfaludy. Jedan je od najznačajnijih figura mađarskog romantizma.
Život
Potiče iz siromašne plemićke obitelji, studirao je pravo no nije dugo radio kao pravnik prije nego je počeo profesionalno pisati i uzdržavati se svojim umjetničkim radom. Prva ljubav njegova života bila je Etelka Perczel, a druga od njega 22 godine mlađa Laura, koju je oženio i posvetio joj pjesmu Lauri (Laurához).
Do 1820-ih piše pod utjecajem klasicizma, kasnije piše romantičnu introspektivnu poeziju. Najdraže su mu velike nacionalne teme i moral. U poeziji 1830-ih ne kritizira naciju već traži snagu za izgradnju bolje budućnosti.
Nije sudjelovao u revoluciji 1848.
Djela
Pjesničke zbirke
- Proglas (Szózat, 1836)
- U Guttenbergov album (A Guttenberg-albumba, 1839)
- Ábránd (1843)
- A merengőhöz (1843)
- Razmišljanja u knjižnici (Gondolatok a könyvtárban, 1845)
- Országháza (1845)
- Ljudi (Az emberek, 1846)
- Predgovor (Előszó, 1850)
- Stari cigan (A vén cigány,1854)
- Keserű pohár (1843)
Ostalo
- Zalánov bijeg (Zalán futása, 1825) – nacionalni ep
- Csongor i Tünde (Csongor és Tünde, 1830) – drama u pet činova