Toggle menu
310,1 tis.
44
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Mezoregija Banja Luka

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Mezoregija Banja Luka prema Prostornom planu Republike Srpske
Mezoregija Banja Luka prema zemljopisnim udžbenicima i općine koje su u nadležnosti Okružnog suda u Banjoj Luci

Mezoregija Banja Luka je jedna od čvorišno-funkcionalnih regija Republike Srpske. Više je različitih regionalnih podjela Republike Srpske, a u gotovo svakoj od njih Banja Luka je sjedište jedne od regija.

Prostorni plan Republike Srpske definira ju kao mezoregiju i ove su općine dio te regije:[1]

Općine Podregije Gradiške:

Općine Podregije Mrkonjić Grada:

Prema zemljopisnim udžbenicima Banjolučku regiju čini prostor mezoregije Banje Luke skupa s prostorom mezoregije Prijedora (općine Bosanska Dubica, Bosanska Kostajnica, Krupa na Uni, Bosanski Novi, Oštra Luka i Prijedor). Ovaj je prostor pod nadležnošću okružnog suda u Banjoj Luci.

Prirodnozemljopisna obilježja

Prirodnu fizionomiju Banjolučke regije čine dva dijela, panonski i planinsko-kotlinski. Veći dio regije pripada Planinsko-kotlinskoj, a manji Panonskoj makromorfološkoj oblasti.

Sjeverni dio regije čine niski ravničarski prostori: Lijevče polje, dio Posavine, te donji tokovi Une, Sane i Vrbasa, sa niskim horst planinama: Kozarom, Prosarom i Motajicom. Ovaj dio regije predstavlja njeno glavno agrarno područje i jedno od najvrjednijih u Republici Srpskoj. Klima sjevernog dijela regije je umjerena. U većem dijelu godine maritimni utjecaji sa zapada prevladavaju nad kontinentalnim s istoka i sjevera. Ljeta su umjereno topla, srednjih temperatura oko 21 °C, a zime umjereno hladne, srednje temperature oko 0 °C. Srednja godišnja količina oborina kreće se oko 1000 milimetara.

Peripanonski obod predstavlja prijelaz između sjevernog i južnog dijela regije, a čine ga srednje visoke planine: Manjača i Čemernica s međuplaninskim kotlinama i riječnim dolinama. Južni, planinsko-kotlinski dio regije čine srednje visoke planine: Srnetica i Lisina, visoke planine: Klekovača i Vitorog, te međuplaninski kotlinski prostori između njih. Ovaj dio regije ima izrazito planinska klimatsko-vegetacijska obilježja, a glavno prirodno bogatsvo čine šume.

Društveno-zemljopisne osobine

Koncentracija stanovništva i naselja veća je u niskom ravničarskom dijelu regije i u dolinama rijeka, a znatno manja u planinskom dijelu. Najgušće su naseljene općine Banja Luka i Prijedor, s preko 100 stanovnika na kilometar četvorni, dok su najrjeđe naseljene općtine na jugu regije.

Za razliku od sjevernog ravničarskog dijela regije i njegove primarne — agrarne funkcije, njen planinsko-kotlinski dio odlikuje tradicionalno stočarstvo. Industrija, koja se u gradskim sredinama u drugoj polovini dvadesetog stoljeća dobro razvijala, sada je u stagnaciji, nakon propasti najvećih industrijskih kompleksa u uvjetima općih gospodarskih problema problema, prijelaza sustava sistema i posljedica rata.

Prometni infrastrukturni sustav odlikuje nešto gušća mreža cestovnih u odnosu na mrežu željezničkih komunikacija. Najznačajniji cestovni pravci su Bosanski Novi — Prijedor — Banja Luka i Bosanska Gradiška — Banja Luka — Mrkonjić Grad, dok željezničku mrežu regije čini pruga Dobrljin — Bosanski Novi — Prijedor — Banja Luka — Doboj.


Izvori

  1. "Акциони план за израду просторно планске документације у општинама и Градовима" (srpski). Влада Републике Српске: Министарство за просторно уређење, грађевинарство и екологију Републике Српске. 2007.. http://www.vladars.net/sr-SP-Cyrl/Vlada/Ministarstva/mgr/Servisi/Poslovanje/Documents/Akcioni%20plan.pdf Pristupljeno 23. veljače 2012.