Menhir (bretonski jezik: men = kamen + hir = dugi; velški jezik: maen hir, "dugi kamen"; engleski: standing stone; skandinavski jezici: bautastenar; armenski: Վիշապաքար, Višapakar ili Višap; )[1] je veliki uspravno postavljeni kamen u obliku pojedinačnog megalita (monolit) ili kao dio nekog megalitskog kompleksa (poput dolmena ili kromleha). Podizani su za vrijeme megalitske kulture (neolit) širom svijeta, različitih su dimenzija, ali im je oblik gotovo uvijek izdužen, nepravilnog kvadratičnog presjeka koji se sužava pri tupom vrhu. Najveći broj menhira podignut je u zapadnoj Europi, a samo u sjeverozapadnoj Francuskoj ih ima preko 1200[2].
Njihova uloga je nepoznata, premda postoje brojne pretpostavke: od ceremonijalnih oltara za prinos žrtve, teritorijalnih oznaka, do kompliciranih ideoloških sustava poput ranih kalendara.[3]
Poneki menhiri su oblikovani u skulpture, a pored onih u Europi najpoznatiji su moai sa Uskršnjeg otoka.