Toggle menu
310,1 tis.
44
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Meksički galeb

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Meksički galeb
Status zaštite

Status zaštite: Najmanja zabrinutost (lc)[1]

Sistematika
Carstvo: Animalia
Koljeno: Chordata
Razred: Aves
Red: Charadriiformes
Porodica: Laridae
Rod: Larus
Vrsta: L. livens
Dvojno ime
Larus livens
(Dwight, 1919)

Meksički galeb (lat. Larus livens) veliki je galeb, usko povezan sa zapadnim galebom i do 1960-ih se smatrao njegovom podvrstom. Endemičan je za Kalifornijski zaljev.

Opis

Odrasli ptice imaju bijelu glavu, tamna leđa, krila boje škriljevca i debeli žuti kljun. Po izgledu su slični zapadnom galebu. Noge su im žute, iako prve zimske ptice pokazuju ružičaste noge poput zapadnog galeba. Odraslo perje dobivaju u dobi od tri godine.

Ova vrsta s kamčatskim galebom dijeli četvrto mjesto na popisu najvećih vrsta galebova na svijetu. Duljina mu je od 53 to 72 cm, a raspon krila i obuhvaća 140 to 160 cm (55 do 63 u) preko krila.[2] Tjelesna masa ove vrste može varirati od 930 to 1500 grama.[3]

Rasprostranjenost i stanište

Meksički galebovi porijeklom su iz Kalifornijskog zaljeva u Meksiku. Većina ih nisu selice, ali sve veći broj tijekom razmnožavanja putuje u kalifornijsko Saltonovo more i na jug do Sonore. Razmnožavaju se u Kalifornijskom zaljevu, gdje se gnijezde u travnju, pojedinačno ili u kolonijama. Može ih se naći na pješčanim i stjenovitim obalama ili otocima, često s malo vegetacije.[4]

Ponašanje

Ptice su strvinari i sakupljači, hrane se sitnom ribom i beskralješnjacima, truplima morskih sisavaca i iznutricama te love ptiće i jaja morskih ptica (uključujući jaja pelikana).[4] Ponekad traže hranu oko deponija i pristaništa za otpad, ali rijetko lete daleko u unutrašnjost.[5]

Na plaži se gnijezde nekoliko metara iznad gornje granica plime. Ptičji par brani svoj mali teritorij između gnijezda i mora. Gnijezdo je mali iskop u pijesku s oskudnom podstavom algi ili suhog biljnog materijala. Obično se položu tri jaja, maslinaste boje ili tamnopute s tamnim mrljama, a inkubaciju vjerojatno rade oba roditelja. Mladi potpuno opernate i napuste gnijezdo kad navrše oko sedam tjedana.[5]

Status

Populacija se procjenjuje na oko 60 000 jedinki i čini se da je stabilna, pa je IUCN ocijenio da je status vrste "Najmanja zabrinutost".[4]

Izvori

  1. Script error: No such module "cite iucn".
  2. Gulls: Of North America, Europe, and Asia by Klaus Malling Olsen & Hans Larsson. Princeton University Press (2004). ISBN 978-0691119977.
  3. CRC Handbook of Avian Body Masses by John B. Dunning Jr. (Editor). CRC Press (1992), ISBN 978-0-8493-4258-5.
  4. 4,0 4,1 4,2 "Species factsheet: Larus livens". BirdLife International. http://www.birdlife.org/datazone/speciesfactsheet.php?id=3224 Pristupljeno 13. prosinac 2013. 
  5. 5,0 5,1 "Yellow-footed Gull (Larus livens)". Planet of Birds. 8. srpanj 2011.. http://www.planetofbirds.com/charadriiformes-laridae-yellow-footed-gull-larus-livens Pristupljeno 13. prosinac 2013. 
  • "National Geographic" Field Guide to the Birds of North America ISBN 0-7922-6877-6
  • Seabirds, an Identification Guide by Peter Harrison, (1983) ISBN 0-7470-1410-8
  • Handbook of the Birds of the World Vol 3, Josep del Hoyo editor, ISBN 84-87334-10-5
  • "National Audubon Society" The Sibley Guide to Birds, by David Allen Sibley, ISBN 0-679-45122-6

Vanjske poveznice