Matronej (srednjovjekovno-latinslki: „matroneum“, od: matrona - gospođa) je naziv za prostor u ranokršćanskim i srednjovjekovnim crkvama određen za žene (locus mulierum).[1]
Već najstarije kršćanske crkve imale su dijelove određena za žene.
U kasnijim bazilikama (npr. sv. Demetrije, Solun, 7. st.[2]), za žene je bila određena galerija (empora) sagrađena iznad pobočnih brodova crkve. U crkvama sa centralnim tlocrtom ta galerija teče u obliku prstena oko središnjega prostora (npr. Crkva sv. Donata u Zadru).[3]
Takve galerije, tj. tribine, grade se i kasnije u crkvama, ali više nemaju prvobitnu namjenu matroneja.[4]
Izvori
Literatura
- ELU 1964 – Matronej, Enciklopedija likovnih umjetnosti, sv. 3, Zagreb, 1964., str. 425
- Damjanov/Radulić 1967 - Damjanov, Jadranka; Radulić, Ksenija: Matronej, Umjetnost (Likovne umjetnosti), 3. izdanje, Zagreb, 1967., str. 71
- Müller/Vogel 1999 - Werner Müller; Gunther Vogel: Atlas arhitekture 1, preveo Milan Pelc, Zagreb, 1999., str. 265