Matej Vitov Đurđević
 |
Ovaj članak ili jedan njegov dio zahtijeva jezičnu i pravopisnu doradu. Članak treba preurediti u skladu s gramatičkim i/ili pravopisnim pravilima standardnoga hrvatskog jezika. |
Matej Vitov Đurđević (Đorđić) (Dubrovnik, 1329. – Dubrovnik, 4. rujna 1400.), hrvatski pomorski vojskovođa, državni dužnosnik, trgovac, diplomat i zapovjednik dubrovačke mornarice, plemić [1]
U mladosti bio u trgovačkoj mornarici. Plovio i trgovao za inozemne trgovce diljem svijeta. Stekavši dostatnu glavnicu kojom je mogao kupiti vlastiti brod, nabavio ga je i vratio se u rodni grad. Radi kao trgovac. Trgovao u Valoni i Mlecima. Knez (1372., 1377., 1380.) i sudac (1367., 1378., 1380.) u Dubrovniku. [1]
Zapovijedao dubrovačkom mornaricom. U Boki kotorskoj je plijenio 1371. neprijateljske podanike Nikole Altomanovića. Bio u diplomaciji. Zastupao dubrovačke trgovce kod Đurđa Balšića. Iz mornarice prelazi u topništvo. Zapovijedao 1378. topovima na dubrovačkim utvrdama. Kad je izbio rat Genove i Hrvatsko-Ugarske Kraljevine kralja Ludovika I. s jedne strane protiv Mletaka s druge (1378.–81.), dubrovački zapadni posjedi bili su ugroženi, osobito Pelješac i Ston sa svojom solanom. Matej tad postaje stonskim knezom 1379. godine. Sljedeće godine opet je zapovjednik u mornarici i plijenio mletačke brodove na drugoj strani Jadrana, duž obala Apulije. Tih godina (1378., 1379.) bio i u diplomaciji, u misijama u Tvrtka I. te hrvatsko-ugarskim kraljicama Elizabeti i Mariji (1383.). [1] Topnička znanja prenio u mornaricu. Istakao se u upotrebi bombarda. Uveo među prvima brodsko topništvo na dubrovačke brodove. [1]
Za ratne zasluge Matej Đurđević i njegovi nasljednici dobili su genovsko plemstvo. [1]