Marrucinski jezik (ISO 639: umc), drevni oskički jezik šire oskičko-umbrijske skupine, koji se govorio središnjem talijanskom dijelu jadranske obale[1].
Ostao je očuvan samo jedan tekst (Aes Rapinum) na brončanoj ploči (vjerojatno iz 3. stoljeća prije Krista), koji je ostao zagubljen tijekom Drugog svjetskog rata.