Markov ponor

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži

Markov ponor ili Begovac hidrološki je aktivan speleološki objekt u koji tijekom zime i proljeća utječe rijeka Lika. Najznačniji je ponor ove rijeke. Nalazi se u selu Lipovo Polje u Općini Perušić.

Za potrebe sustava hidroelektrane Senj 1967. godine vršena su ispitivanja toka rijeke Like i njenih ponora koja je vodio Srećko Božićević.[1] Tada je istražen i kartiran i Markov ponor. Rezultati trasiranja podzemnih voda rijeka Like i Gacke iz 1960. godine dokazali su povezanost Markovog ponora s vruljama u Velebitskom kanalu između Sv. Jurja i Jablanca.[2] U 1999. godini započela su novija istraživanja Markovog ponora.

Ponor je nastao u razdoblju jure; dužina ponora je 1725m, dubina 69m, a tijekom visokih voda otvor ponora je potpuno poplavljen.[3]

Markov ponor ima jedinstveni životinjski svijet. Vodena jednakonožna babura iz roda Monolistra je novo otkrivena vrsta i živi samo u Markovom ponoru. Pronađene su i metar debele naslage mrtvih ljuštura kritično ugroženog dinarskog špiljskoga školjkaša Congeria kusceri. To je jedini poznati podzemni školjkaš na svijetu. Kritično je ugrožen i jedna je od svega tri podzemne životinje zaštićene direktivama Europske unije. Stanište dijeli s dinarskim špiljskim cjevašem (Marifuga cavatica), koji je jedini poznati mnogočetinaš na svijetu.[4]

Nova vrsta skokuna Neelus cvitanovici pronađena je u Markovom ponoru 2016. godine. Doseže 1,2 milimetra tjelesne dužine. Nazvana je po karlovačkom biopeleologu Hrvoju Cvitanoviću.[5]

Izvori

  1. http://speleologija.eu/markovponor/index.html Preuzeto 23. listopada 2015.
  2. Turner, S. 1960: Bojanje rijeke Like na Markovom ponoru u Lipovom polju, Arh. “Elektroprojekta”, Zagreb.
  3. http://moja-lika.beep.com/paragliding-u-lici.htm Preuzeto 23. listopada 2015.
  4. Đud L. i ost.: Skriveni svijet u unutrašnjosti Velebita, JU PP Velebit i Hrvatsko biospeološko društvo
  5. http://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/markov-ponor-u-hrvatskoj-otkrivena-dva-nova-spiljska-skokuna---430564.html Preuzeto 22. ožujka 2016.