Toggle menu
310,1 tis.
44
18
525,5 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Marin Ferenčević

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
  1. PREUSMJERI Predložak:Infookvir košarkaš

Marin Ferenčević (1992.), hrvatski košarkaš iz Virovitice. Igra na poziciji beka šutera. Nositelj neslužbenoga svjetskog rekorda.[1]

Životopis

Košarkom se bavi od osme godine. Otac mu je igrao je u Virovitici. Pri završetku svoje igračke karijere sina je redovito vodio na treninge i utakmice. Martin je zavolio košarku iz prve. Svaki je slobodni trenutak provodio igrajući košarku, naporno i uporno vježbajući, u dvorani i kod kuće. Nadahnjivao se videokazetama Dražena Petrovića. Na svakoj utakmici u pionirskim kategorijama davao je preko 40 koševa. S lakoćom je polagao, zakucavao, pogađao i za 2 i za tri. Protiv Borika je postigao 101, protiv Koprivnice preko 100, protiv Bjelovara 100. Šira hrvatska javnost čula je za nj kad je 13-godišnji Ferenčević protiv Gramineae II postigao 178 koševa, podijelio nekoliko asistencija, pri čemu je na klupi prosjedio desetak minuta. Utakmica je završila 187:70. Ferenčević je tad bio hrvatski mladi kadetski reprezentativac. Mediji su se sjatili oko njega, što je bio za nj kao momčića veliki teret. Podatak nije ušao u Guinnessovu knjigu rekorda jer je bio maloljetan. Najmoćniji hrvatski klubovi nadmetali su se u ponudama: Cibona, Zagreb, Cedevita koja je tek nastajala. U vrlo grubom trenutku snašle su ga ozljede. Na kraju se je odlučio vratiti u Viroviticu. Prije tog je pomogao je i Podravcu iz Virja ući u jedinstvenu 1. košarkašku ligu. Imao je mnogo inozemnih ponuda, ali je to odbio. Danas je u Virovitici igrač i trener. Trenira nekoliko mlađih uzrasnih kategorija, a pokrenuli su i Školu košarke u Suhopolju.[1]

Izvori

  1. 1,0 1,1 VIROVITIČKI KOŠARKAŠKI “MOZART” Za Marina Ferenčevića “tukli” su se Cibona, Cedevita i Zagreb Informativni centar Virovitica. 13. prosinca 2018. Pristupljeno 15. travnja 2020.