Marijan Sivrić
Za druga značenja, pogledajte Marijan Sivrić (novinar).Marijan Sivrić (Međugorje, 4. kolovoza 1936. – 31. listopada 2026.)[1][2] , hrvatski povjesničar, arhivist i muzeolog.[3]
Životopis
Rodio se je u Međugorju, u kojem je išao u osnovnu školu. U Ljubuškom je išao u nižu gimnaziju, a višu gimnaziju je pohađao u Mostaru. U Sarajevu je studirao povijest na Filozofskom fakultetu. U Zadru je na Filozofskom fakultetu išao na poslijediplomski studij Pomoćne povijesne znanosti te magistrirao, i na istoj ustanovi doktorirao na tezi iz područja povijesne demografije.[1][2]
Zaposlio se je u gimnaziji kao profesor. Nakon kratkog staža u prosvjet, prešao je u Trebinje 1966. gdje je dugo godina bio kustosom i ravnateljem Zavičajnog muzeja, u kojem je uređivao muzejske postave. U tom je razdoblju pokrenuo glasilo te ustanove, časopis Tribuniju (Prilozi za povijest, arheologiju, etnologiju, umjetnost i kulturu), čijih je prvih devet brojeva uredio. Od 1993. je arhivist u Državnom arhivu u Dubrovniku i poslije arhivist savjetnik. [1][2]
Uređivao je mostarski časopis Hercegovinu. Surađivao je sa zagrebačkim Hrvatskim institutom za povijest.[3] Pisao je za znanstvene i stručne časopise (Motrišta, Hercegovina, Most, Tribunia), pridonoseći povijesnim temama, a bavio se je i graničnim disciplinama (srednjovjekovna arheologija), pomoćnim povijesnim znanostima (heraldika, diplomatika), muzeologijom i arhivistikom. Radovi su mu najviše u svezi sa Hercegovinom i susjednim krajevima.[3] Stručno je ustrojio Arhiv Dubrovačke biskupije, svečano otvoren 21. veljače 2004. godine. Sivrić je Arhiv intenzivno organizirao od 2007. i s tom je ustanovom surađivao cijelo desetljeće.[1] [2]
Umro je 2026. i pokopan je na groblju Kovačici u Međugorju.[1][2]
Djela
Napisao više znanstvenih i stručnih radova te knjiga (Oporuke kancelarije stonskog kneza od sredine 15. stoljeća do 1808. godine, Migracije iz Hercegovine na područje Dubrovačke Republike od potresa 1667. do pada Republike 1808. godine, Kaptol stolne crkve Svete Marije Velike u Dubrovniku 1808. – 1981. godine, kao suauktor Srednjovjekovne humske župe). Uredio je više monografija. [3][2][1] Uredio (suurednik biskup Želimir Puljić) zbornik radova Benediktinci na području Dubrovačke nadbiskupije.[1]
Zaslužan za otkrivanje najstarijeg nadnevka spomena Ljubuškog. Do njega je došao istražujući Državni arhiv u Dubrovniku, u kojem je našao dokument o franjevcima u Ljubuškom datiran na nadnevak 15. veljače 1435. godine.[4]
Nagrade i priznanja
- Povelja zajednice muzejskih društava i muzealaca.
2007. godine je tromjesečnik za umjetnost i znanost Hrvatska misao sarajevskog ogranka Matice hrvatske br. 4/ sv. 32 (ur. Anto Šarić) posvetio Marijanu Sivriću. [3]
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 Angelina Tadić: Preminuo dr. sc. Marijan Sivrić . Dubrovačka biskupija. 2. studenoga 2026. Pristupljeno 3. studenoga 2026.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 2,6 D.V.: Napustio nas je povjesničar i arhivist Marijan Sivrić, stručno je ustrojio Arhiv Dubrovačke biskupije . Dubrovački vjesnik. 2. studenoga 2026. Pristupljeno 3. studenoga 2026.
- ↑ 3,0 3,1 3,2 3,3 3,4 Katarina Marić: Vrijedno izdanje . Vijenac MH br. 372/ 5. lipnja 2008. Pristupljeno 3. studenoga 2026.
- ↑ I.A.: Preminuo povjesničar Marijan Sivrić koji je otkrio najstariji pisani spomen Ljubuškog iz 1435. godine . Ljubuški na dlanu. 2. studenoga 2026. Pristupljeno 4. studenoga 2026.