Toggle menu
310,1 tis.
44
18
525,5 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Marijan Domić

Ovo je jubilarni 144.000 članak. Kliknite ovdje za više informacija.
Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija

Marijan Domić
Datoteka:Marijan Domić.jpg
Marijan Domić (1965.)
Rođen/a9. svibnja 1934.
Zagreb Hrvatska
Umro/umrla6. kolovoza 2011.
Zagreb, Hrvatska
Žanr/ovijazz, R&B, pop
Zanimanjetrubač, glazbeni pedagog, skladatelj i aranžer
Instrumenttruba
Djelatno razdoblje1950-ih do 1995.
Producentska kućaJugoton, PGP RTB, Diskos
AngažmanPlesni orkestar RTV Ljubljana
Plesni orkestar RTV Zagreb

Marijan Domić (Zagreb, 9. svibnja 1934. – Zagreb, 6. kolovoza 2011.) bio je hrvatski trubač, glazbeni pedagog, skladatelj i aranžer. Bio je jedan od najtraženijih hrvatskih jazz-glazbenika, a kao trubač je svirao u mnogim ansamblima i orkestrima te redovito nastupao na svim jazz-festivalima u bivšoj Jugoslaviji. Ostvario je i zapaženu međunarodnu karijeru,[1] a osobitu je popularnost stekao sredinom 1960-ih, posebice interpretacijom skladbe Tišina (tal. Il silenzio), velikom uspješnicom talijanskog trubača i skladatelja Ninija Rossa.[2]

Životopis

Marijan Domić je već kao šestgodišnjak počeo učiti glasovir u Gradskoj muzičkoj školi Zagreb (danas Glazbena škola Pavla Markovca). Uz glazbu ga je zanimala još i kemija te je završio i Srednju tehničku školu. Potom se, kao kemijski tehničar, zaposlio u tvrtkama Jugovinil i Pliva. No interes za glazbu ipak nije izgubio: slušajući ploče slavnih jazz-glazbenika te oduševljen legendarnim glazbenim filmovima Bal na vodi (engl. Bathing Beauty, 1944.) s orkestrom trubača Harryja Jamesa i Mladić s trubom (engl. Young Man with a Horn, 1950.) s Kirkom Douglasom u glavnoj ulozi, odlučio je naučiti svirati trubu. U početku je bio samouk, ali je ubrzo i studioznije prionuo učenju trube kod profesora Jaroslava Kubičeka na Glazbenoj školi Pavla Markovca u Zagrebu. Kasnije je s odličnim uspjehom diplomirao trubu na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji u klasi prof. Stanka Selaka.[2]

Uspješnu trubačku karijeru započeo je svirajući u zagrebačkim plesnim dvoranama kao član raznih malih sastava.[3] Uskoro je postao članom glasovitoga tenteta pijanista i trombonista Zvonimira Skerla, a 1956. svirao je u Akademskom plesnom orkestru Dušana Hrena na Bledu. Potom je svirao i u dixieland ansamblu slovenskoga klarinetista Loče Stiplošeka, s kojim je nastupao u tadašnjoj SR Njemačkoj.[2] Nakon kraćeg boravka u Njemačkoj, prihvatio je poziv Bojana Adamiča i postao stalnim članom Plesnog orkestra RTV Ljubljana.[3] U tom je orkestru Domić ostao sve do odlaska na odsluženje vojnoga roka u Zemun, u kojem je ubrzo osnovao vlastiti kvartet te svirao u orkestru Jugoslovenskog vazduhoplovstva. Po povratku u Zagreb 1960. postaje stalnim članom Plesnog orkestra RTV Zagreb, u kojem je djelovao sve do 1978. godine. U međuvremenu je bio i članom noneta Zlatka Kružića, malih sastava Drage Diklića te orkestara Tomice Simovića i Stanka Selaka. Neko je vrijeme vodio i vlastiti septet,[2] a rado je surađivao i s mnogim tada vrlo popularnim estradnim pjevačima i glazbenicima, primjerice Slavkom Perovićem, Mikijem Jevremovićem, Josipom Lisac i novovalnim sastavom Azra.[1]

Datoteka:Marijan Domić Tišina.jpeg
Naslovnica prve ploče M. Domića iz 1965. (Jugoton, EPY-3555), koja je postigla i zlatnu nakladu [3]

Od godine 1960. do 1966. osobito su bili hvaljeni Domićevi nastupi s raznim sastavima na festivalima jazza na Bledu: tu ga je već u početku – uz nekoliko drugih vrlo dobrih trubača – zapazio Joachim-Ernst Berendt, poznati njemački glazbeni urednik i producent regionalne radijske postaje u Baden-Badenu. On ga je, kao jednog od devetorice najboljih koje je čuo u programima bledskoga festivala, pozvao da nastupi u njegovim redovitim radijskim emisijama o jazzu. Ti su nastupi uvelike pridonijeli Domićevoj međunarodnoj afirmaciji. U to je vrijeme s vlastitim septetom nastupio i u televizijskoj emisiji Jazz scena, prvoj i tada jedinoj emisiji Televizije Zagreb posvećene jazzu. Istodobno je bio i članom Studijskoga jazz-orkestra Silvija Glojnarića, s kojim je uskoro snimio i ploču. Kao solist je nekoliko puta nastupio i u popularnim emisijama francuskoga jazz-pijanista Jacquesa Diévala, a kao jedini predstavnik tadašnjeg tzv. istočnoeuropskog jazza bio je pozvan u europski All Star Orchestra londonskoga BBC-a. Godine 1972. je također bio i članom YU All Stars Big Banda u Beogradu, a iste je godine s Plesnim orkestrom RTV Zagreb nastupio i na otvaranju Olimpijskih igara u Münchenu. Od jeseni 1980. do prestanka aktivne sviračke karijere bio je i dirigent Društvenoga jazz orkestra Hrvatskoga glazbenog zavoda i član sastava Dixie Swingers. Niz godina posvetio je i pedagoškom radu te bio profesorom trube na Glazbenoj školi Vatroslava Lisinskog u Zagrebu.[2]

Marijan Domić bio je jedan od najboljih hrvatskih trubača, a mnogi će ga se naraštaji hrvatskih džezista sjećati po logičnim, jasnim i izražajnim melodijskim improvizacijama. U povijesti hrvatskog jazza i zabavne glazbe ostat će zapamćen i kao autor brojnih obrada i nekoliko skladba, među kojima su najpoznatije: Alka, Blues, Stari taxi, Žena u plavom, U osvit zore i Vremeplov.[2][4]

Izvori

 
Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežnih stranica Matice hrvatske (http://www.matica.hr/).  Vidi dopusnicu za Wikipediju na hrvatskome jeziku: Matica hrvatska.
Dopusnica nije potvrđena VRTS-om.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.

Literatura

  1. Majnarić, Dubravko: »In memoriam Marijan Domić«, u: CANTUS, Zagreb: HDS, 2011., br. 170, str. 6.
  2. Mazur, Mladen: »Puno više od Tišine – In memoriam: Marijan Domić«, u: VIJENAC, Zagreb: Matica hrvatska, 2011., br. 456-457.

Vanjske poveznice