Mara Branković

Mara Branković (Marija, Mara Hatun, turski Mara Brankoviç) (Vučitrn – 14. rujna 1487.) bila je kći Đurđa Brankovića i Irene Kantakouzene^[1]^[2] te žena osmanskog sultana Murata II. Bila je pravoslavka.

Zaručena je 1431., a udala se za Murata 4. rujna 1435.^[3]^[4] Mara je osmanskom sultanu u miraz donijela Dubočicu i Toplički okrug.

Poznato je da je bila sestra Grgura, Stefana i Lazara.

Nakon smrti Murata, Mara se vratila u Srbiju svom ocu.

Odbila je bračnu ponudu bizantskog cara Konstantina XI.

Mara je 1457. godine pobjegla u Osmansko Carstvo. U Osmanskom Carstvu velikodušno ju je primio njen posinak, sultan Mehmed II., koji ju je tretirao kao majčinsku figuru. Imala je vlastiti dvor u Ježevu, ali je bila prisutna i na sultanovom dvoru.

Izvori[uredi]

↑ Dell' Imperadori Constantinopolitani
↑ Vaticanus latinus 4789
↑ J. V. A. Fine, The Late Medieval Balkans, A Critical Survey from the Late Twelfth Century to the Ottoman Conquest
↑ Murat II.

[1] Dell' Imperadori Constantinopolitani

[2] Vaticanus latinus 4789

[3] J. V. A. Fine, The Late Medieval Balkans, A Critical Survey from the Late Twelfth Century to the Ottoman Conquest

[4] Murat II.

[1]

[2]

[3]

[4]

Mara Branković

Izvori[uredi]

Navigacijski izbornik

Traži