Manuel Oribe
| Manuel Oribe | |
|---|---|
 | |
| Rodno ime | Manuel Ceferino Oribe y Viana |
| Rođenje | 26. kolovoza 1792.  Montevideo, Urugvaj |
| Smrt | 12. studenog 1857. Montevideo, Urugvaj |
| Nacionalnost | Urugvajac |
| Zanimanje | |
| Titula | |
| Mandat | 1. ožujka 1835. - 24. listopada 1838. |
| Prethodnik | Carlos Anaya |
| Nasljednik | Gabriel Antonio Pereira |
| Politička stranka | |
| Vjera | Rimokatolik |
| Supruga | Agustina Contucci |
| Djeca | četvero |
 | |
| Normativni nadzor | |
Manuel Oribe ili rodnim imenom Manuel Ceferino Oribe y Viana (Montevideo, 26. kolovoza 1792. - Montevideo, 12. studenog 1857.) bio je urugvajski general i političar, drugi urugvajski predsjednik i osnivač konzervatističke Narodne stranke.
Životopis
Manuel Oribe rođen je u Montevideu 26. kolovoza 1792. godine kao sin pomorskog kapetana Francisca Oribe i majke Maríe Francisce Viane, koja je bila potomak prvog gradonačelnika Montevidea, Joséa Joaquína de Viane. Početkom revolucije i borbe za urugvajsku neovisnost radio je kao volonter i rezervist u Rio de la Plati.
Svoje vojničko vatreno krštenje imao je u bitki kod Cerrita, u kojoj su se sukobili španjolski kolonijalisti, koji su tada kontrolirali Montevideo, i pobunjenici koji su napredovali iz smjera Buenos Airesa.[1] Iako su kolonijalisti imali 2.000 vojnika, odnosno dvostruko više od pobunjenika i vojnika Vicekraljevstva La Plate, pobunjejici su odnijeli pobjedu sa 90 poginulih i 40 zarobljenih vojnika.[2] U bitci je sudjelovao 31. prosinca 1812. godine, tijekom druge opsade Montevidea, u kojoj su urugvajski domoljubi osvojili Montevideo i pokazali odlučnost, snažnu volji i želju za ostvarivanjem neovisnosti. "Otac urugvajske nacije", José Gervasio Artigas, bio mu je suborac u Luso-brazilskoj invaziji 1816. godine.
Godinu dana poslije, početkom 1817. godine, kada je Montevideo pao u ruke Portugalaca i Brazilaca, Oribe se preselio u buenos Aires zajedno sa svojom braćom Ignacijem and Colonelom Rufinom Bauzom te svojim manjim bataljunom odanih vojnika.
Kao drugi Predsjednik Urugvaja po redu služio je trogodišnji mandat između 1. ožujka 1835. i 24. listopada 1838. godine. Snažno je podupirao argentinskog državnika Jauana Manuela de Rosasa, u narodu znanog kao "raskidača zakona".[3]
U listopadu 1838. godine, Fructuoso Rivera je porazio Oribea i prisilio ga na bijeg u Buenos Aires. No, nudući da se nije slagao s dolaskom stranke Colorado na vlast, Oribe je zajedno s Argentincima započeo Urugvajski građanski rat. Na stranu Rivere stali su čak i Francusko carstvo te Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije i Irske. Unatoč činjenici da se talijanski revolucionar Giuseppe Garibaldi borio na strani Biancosa[4], Crvenaši (pripadnici stranke Colorado) nanijeli su konačni poraz Biancosima 1904. godine.
Objavio je 56 znanstvenih i stručnih radova u 113 publikacija na tri jezika, koji se čuvaju u 668 svjetskih knjižnica.[5]
Izvori
- ↑ (špa.) Camogli, Pablo, Batallas por la libertad, Buenos Aires: Editorial Aguilar, objavljeno 2005. godine, str. 175
- ↑ (špa.) Camogli, Pablo, Batallas por la libertad, Buenos Aires: Editorial Aguilar, objavljeno 2005. godine, str. 176
- ↑ (eng.) Lynch, John, Argentine Caudillo: Juan Manuel de Rosas, 2. izdanje, 2001., Wilmington, Delaware: Scholarly Resources, ISBN 0-8420-2897-8, str. 19
- ↑ (eng.) Garibaldi in Uruguay: A Reputation Reconsidered David McLean, The English Historical Review, Vol. 113, br. 451 (travanj 1998.), str. 351-366, Oxford University Press
- ↑ (eng.) Manuel Oribe (1792. - 1857.) - WorldCat Identitetes, pristupljeno 25. travnja 2016.
Vanjske poveznice
Mrežna mjesta
- (špa.) Vođa Biancosa i urugvajskih domoljuba - Manuel Oribe, El País, objavljeno 19. travnja 2013.
- (špa.) Službene stranice Narodne stranke