Manganov(II) oksid
Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
|
| |||
|
Opća svojstva | |||
|---|---|---|---|
| Naziv | manganov(II) oksid, manganov monoksid | ||
| Kemijska formula | MnO | ||
| Izgled | Zeleni kristali ili prah | ||
|
Fizikalna svojstva | |||
| Molarna masa | 70.94 g/mol | ||
| Talište | 1650 °C | ||
| Gustoća | 5.37 ·103 kg/m3 | ||
| Topljivost | netopiv | ||
-oxide-xtal-3D-SF.png)
Script error: No such module "Dodaj infookvir". Manganov(II) oksid je oksid mangana kemijske formule MnO, gdje je oksidacijski broj mangana +2.
Sinteza
Manganov(II) oksid se može dobiti na nekoliko načina:
- Redukcijom bilo kojeg drugog oksida mangana, zagrijavanjem u struji vodika[1]:
- [math]\displaystyle{ \mathrm{MnO_2 + H_2 \longrightarrow \; MnO + H_2O} }[/math]
- Šira proizvodnja se postiže redukcijom manganovog(IV) oksida s vodikom, ugljikovim(IV) oksidom ili metanom[2]:
- [math]\displaystyle{ \mathrm{MnO_2 + CO \longrightarrow \; MnO + CO_2} }[/math]
- Dobiva se i zagrijavanjem manganovog karbonata[3], hidroksida ili oksalata u anaerobnim uvjetima:
- [math]\displaystyle{ \mathrm{MnCO_3 \longrightarrow \; MnO + CO_2} }[/math]
Svojstva
Manganov(II) oksid je zelena tvar netopiva u vodi. Bazični je oksid, stoga reagira s kiselinama dajući soli dvovalentnog mangana. Izložen zraku brzo oksidira[4]. U prirodi se rijetko javlja kao mineral manganozit.
Izvori
- ↑ Greenwood, Norman N.; Earnshaw, A. (1997), Chemistry of the Elements (2nd ed.), Oxford: Butterworth-Heinemann, ISBN 0-7506-3365-4
- ↑ Pradyot Patnaik (2002.) Handbook of Inorganic Chemicals, McGraw-Hill Professional, ISBN 0-07-049439-8
- ↑ W.H. McCarroll (1994.) Oxides- solid sate chemistry, Encyclopedia of Inorganic chemistry Ed. R. Bruce King, John Wiley & Sons ISBN 0-471-93620-0
- ↑ Arno H. Reidies "Manganese Compounds" Ullmann's Encyclopedia of Chemical Technology 2007.; Wiley-VCH, Weinheim.