Manamabobo, pleme američkih Indijanaca nastanjeno na zapadu bazena Amazone uz Rio Pachitea, pritoka rijeke Ucayali u istočnom Peruu. Jezično pripadaju središnjoj skupini porodice Panoan i zajedno sa plemenima Sinabo, Caliseca i Manaua (Manava) užoj skupini Shipibo. U kontakt sa misionarima dolaze još 1681. (otac Lucero). Njihovo ime danas jezikoslovci koriste kao jedan od sinonima za jezik shipibo-conibo.
Hervás (1800.05) ih je smatrao za skupiunu Cashibo ili Conibo Indijanaca, a Maroni (1889-92) kaže da su podskupina Shipibo Indijanaca koji su 1689. nazivani Chipeo montareces, divlji Shipibo, a živjeli su blizu rijeke Pachitea (10° južne šir. i 74° zap. duž.), odakle su se doselili u šume blizu plemena Conibo.
Godine 1687. Manamabobo su završili na misiji San Nicolas Obispo, sa koje su uskoro otišli zbog epidemija, nakon čega su se raselili. Godine 1698. pomažu sa još nekoliko plemena (Piro, Campa, Shipibo i Mananamabua) Conibo Indijancima u odbijanju vojne kaznene ekspedicije kakva je 1691 bila vođena protiv plemena Jívaro, te nastavljanju tradicionalnog načina života[1]