Maksim Gorki (rus. Максим Горький, pravo ime - Aleksej Maksimovič Pješkov, rus. Алексей Максимович Пешков, Nižnji Novogorod, 28. ožujka 1868. - Moskva, 18. lipnja 1936.), ruski književnik. Uglavnom je pisao pripovjetke.
U 19. godini pokušao je samoubojstvo. Agitirao je protiv carizma, tražio društvo revolucionara narodnjaka i branio interese siromašnih. Godine 1905. piše proglase protiv vojske, policije, cara i biva zatvoren, a oslobođen je na protest intlektualaca mnogih zemalja. Godine 1906. ilegalno napušta zemlju i ostaje u emigraciji do 1913., gdje se bori za obustavljanje svake pomoći carskoj Rusiji. U svojim prvim pripovjestima opisuje egzistenciju ljudi s dna. U nizu članaka prikazuje svoje neprijateljstvo prema fašizmu i malograđanskoj sebičnosti. Smisao umjetnosti tražio je u istini, stvaralačkom radu i afirmaciji čovječnih odnosa među ljudima. Dok je Staljin bio vrhovni politički, Gorki je bio književni autoritet u SSSR-u.
Dopisivao se s profesorom T. G. Masarykom, koji ga je posjetio na otoku Capriju 1912. godine. Tijekom revolucije 1917. godine su se sastali u Sankt-Peterburgu. [1]
Djela:
- "Djetinjstvo",
- "Mati",
- "Neprijatelji",
- "Makar Čudra",
- "Među ljudima",
- "Malograđani".
Literatura
Vladimir Vat. Cerowsky: S dna na površinu, vlastita naklada, Zagreb, 1923.
.svg){kind=small}
Nedovršeni članak Maksim Gorki koji govori o ruskom književniku treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.
- ↑ Preclík, Vratislav. Masaryk a legie (Masaryk and legions), váz. kniha book, 219 pages, first issue vydalo nakladatelství Paris Karviná, Žižkova 2379 (734 01 Karviná-Mizerov, Czech Republic) ve spolupráci s Masarykovým demokratickým hnutím (in association with the Masaryk Democratic Movement, Prague), 2019, ISBN 978-80-87173-47-3, pages 8 - 34, 36 - 39, 41 - 42, 106 - 107, 111-112, 124–125, 128, 129, 132, 140–148, 184–215.