Maklura (biljna vrsta)
| maklura | |
|---|---|
 lišće i plod maklure | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Plantae |
| (nesvrstani) | Angiospermae |
| (nesvrstani) | Eudicotyledones |
| (nesvrstani) | Rosidae |
| Red: | Rosales |
| Porodica: | Moraceae |
| Rod: | Maclura |
| Vrsta: | M. pomifera |
| Dvojno ime | |
| Maclura pomifera (Raf.) Schneid. | |
| Raspon | |
 prirodni raspon | |
| Sinonimi | |
| Ioxylon pomiferum Raf. Joxylon pomiferum Raf. Maclura aurantiaca Nutt. Maclura pomifera var. inermis C.K.Schneid. Toxylon aurantiacum (Nutt.) Raf. Toxylon maclura Raf. Toxylon pomiferum Raf. | |
Maklura (lat. Maclura pomifera), Osage naranča, živična jabuka, konjska jabuka, majmunska lopta, lučno drvo, listopadno je stablo porijeklom iz Sjeverne Amerike. U Hrvatskoj se ovo drvo počelo saditi po parkovima u vrijeme Austro-Ugarske, krajem 19. stoljeća. Nađe se i podivljala, isključivo uz obale rijeka.
Opis
Drvo je vrlo kvalitetno, dvostruko tvrđe od hrastovine, odlično drvo za loženje, smatra se osobito vrijednim za izradu lukova, a u SAD-u se smatra čak i boljim od tise. Za ovu svrhu koristili su ga Osage, ali i druga indijanska plemena, a pleme Quapaw, po njemu dobiva i ime Bow Indians.[1]
Grane drveta posute su vrlo oštrim i tvrdim trnjem. Zbog ovog su razloga u Sjevernoj Americi makluru do pojave bodljikave žice (oko 1875.) rado koristili kao vrlo kvalitetnu živu ogradu.
Kasnije je korištena za izradu vjetrozaštitnih pojaseva (1934. – 1942.).
Drvo je srodno murvi, plodovi su mu velike zelene lopte, poput velike zelene naranče. Za razliku od murve ovaj plod nije jestiv, ali sjeme koje se u njemu nalazi jestivo je. Ulje koje se može dobiti iz sjemenki također je jestivo. Na bazi ulja razvijena je u SAD i najmanje jedna linija kozmetičkih pripravaka za kosu i kožu.[2] Neki pak smatraju cijeli plod jestivim i ljekovitim, navodno djeluje i kod raznih vrsta tumora, u SAD-u se od plodova proizvode i kapsule, u Rusiji i Ukrajini može se nabaviti tinktura, te mast na bazi ploda maklure.
Plodovi su bogati antioksidansnim supstancama – najmanje je jedan patent posvećen pokušaju korištenja plodova u svrhu ekstrakcije istih.[3]
Po američkim izvorima konji, krave i jelenska divljač vrlo rado jedu ove plodove, no treba paziti ako ih dajemo ovim životinjama, treba ih isjeći na manje komade, u SAD su opisani brojni slučajevi gušenja krava i konja uslijed konzumacije cijelih plodova.[4]:str. 128 Američke vjeverice pak jedu sjemenke koje se nalaze u plodu, navodno ih jede i američki krstokljun.[4]:str. 123 Plodovi su jestiviji nakon što 2 – 3 puta promrznu.
Neki američki znanstvenici smatraju makluru evolucijskim anakronizmom, te pretpostavljaju da su plodovi bili hrana mamuta, te divovskog ljenjivca. S nestankom ovih životinja maklura je ostala bez evolucijskog partnera zaduženog za širenje sjemena.[4]:str. 120
Znanstveno je potvrđeno i repelentno djelovanje plodova na žohare.[5]
Kao biljni lijek protiv raka navodno su je koristili već sjevernoamerički Indijanci.[6]
Quapaw Indijanci od njegovog drveta izrađivali su svoje lukove.[7]
Sastav plodova
- Alkaloidi 0,012 %
- Glukozidi 0,0236 %
- Pektin 46,04 %[preveliki broj?]
- Smola 16,64 %
- Masti 5,16 %
- Šećeri 4,46 %
- Voda 80 %[8][neaktivna poveznica]
Izvori
- ↑ Swanton
- ↑ POMIFERA PRODUCTS, pristupljeno 8. prosinca 2015.
- ↑ USPT 2752314 A
- ↑ 4,0 4,1 4,2 Barlow, C. The Ghosts of Evolution-Nonsensical Fruit, Missing Partners, And Other Ecological Anachronisms, New York 2000
- ↑ Identification of Components of Osage Orange Fruit (Maclura pomifera) and Their Repellency to German Cockroaches by Chris Petersona, Junwei Zhua & Joel R. Coatsa Journal of Essential Oil Research Vol 14, Issue 3, 2002, str. 233–236.
- ↑ Antimicrobial components from Maclura pomifera fruit, pristupljeno 11. studenog 2020.
- ↑ Quapaw (Native Americans of the Great Plains) pristupljeno 19. siječnja 2020.
- ↑ http://personal.evangel.edu/badgers/Web/Osage/History%20and%20Economic%20Uses.pdf Pristupljeno 27. listopada. 2015.
Dodatna literatura
- Grandtner, M. M. Elsevier's Dictionary of Trees. Vol. 1. Amsterdam 2005.
- Аминокислоты плодов маклюры оранжевой / Б. К. Махатов, К. К. Орынбасарова, Б. О. Торланова, С. М. Кудайбергенова, В. С. Кисличенко // Вісник фармації. — 2011. — № 1. — С. 46–48.
- Aliev, R. K., Yuzbashinskaya, P. A., Rakhimova, A. K., 1961. Chemical composition of The fruit of Maclura, cultivated in Azerbaidzhan, and the Pharmacological properties of its medicinal forms and drugs. Učen. Zap. Azerb. Gosud. Univ., Ser. Biol. Nauk. 3; 59–66.
- Roderick A. Barnes, Nancy Nichols Gerber. The Antifungal Agent from Osage Orange Wood. Journal of the American Chemical Society. June 1955, 77 (12), pp 3259–3262. DOI: 10.1021/ja01617a032.
- Necas J, Bartoslkova L, Florian T, Klusakova J, Suchy V, Naggar EM, Janostikova E, Bartosik T, Liskova M. Protective effects of the flavonoids osajin and pomiferin on heart ischemia-reperfusion. Ceska Slov Farm. July 2006; 55 (4): 168–174.
