Magnetsko zavarivanje ili zavarivanje magnetski pokretanim električnim lukom (kratica: MPL) je postupak zavarivanja koji se ostvaruje pritiskom, nakon omekšavanja osnovnog materijala (npr. dviju cijevi), uslijed djelovanja električnog luka, koji se rotira u zazoru žlijeba za zavarivanje. Rotacija električnog luka u zazoru žlijeba za zavarivanje je rezultat djelovanja suprotnih magnetskih polja na cijevima koje se zavaruju, nakon uspostavljanja električnog luka pomoću pomoćnog magnetskog polja. [1]
Magnetsko zavarivanje je postupak zavarivanja koji služi za zavarivanje cijevi, prirubnica, šupljih profila itd. Općenito nema ograničena za promjer cijevi, odnosno radnog komada, jer on ovisi o snazi i karakteristikama izvora zavarivanja (istosmjerna struja), te sili sabijanja. Obično se ne zavaruju cijevi veće debljine stijenke od 8 mm. Postupak se odvija automatski bez dodatnog materijala, sa strujom zavarivanja od 200 do 250 A i silom sabijanja (tlak) sučeljenih cijevi od od 60 do 80 N/mm2. Osnovni su parametri zavarivanja: jakost struje zavarivanja, vrijeme gorenja električnog luka (rotacije), sila i vrijeme sabijanja. Utrošak cijevi po zavarivanju je do 2 mm, s neznatnim srhom. Razmak između zavarenih dijelova prije zavarivanja je od 1,5 do 2,5 mm. Brzina rotacije električnog luka po zakonitostima elektromagnetizma je iznad 400 okretaja/sek. Sama brzina rotacije ovisi o gustoći magnetskog toka, jakosti struje i promjeru šupljeg profila. Vrijeme zavarivanja je od 1 do 20, a obično od 3 do 5 sekundi. Dužina hvatanja cijevi je 120 mm. Za svaki oblik i dimenzije konture zavarenih dijelova potrebna je nova zavojnica. [2]
Postupak magnetskog zavarivanja ima široku primjenu u strojogradnji, brodogradnji, izgradnji vozila, energetici, građevinarstvu, proizvodnji poljoprivrednih strojeva, elektrotehnici, elektronici, kemijskoj industriji i drugo. Objekti zavarivanja mogu biti: cijevi (plinovodi, vrelovodi, naftovodi), prirubnice, boce za tehničke plinove, spremnici (rezervoari), šuplji profili različitih oblika i drugo. Magnetskim zavarivanjem se mogu zavariti: cijev na cijev, cijev na ploču ili puni komad. Primijenjeni materijali su feromagnetni, neferomagnetni, čak i obojeni materijali, a postoji mogućnost primjene na raznorodne materijale. Svojstva ove metode su: mali utrošak energije, izuzetno kratko trajanje zavarivanja, jednostavna priprema zavara, prikladnost za rad u pogonu i na terenu, ujednačenost kvalitete zavara (dozvoljeno smaknuće cijevi i do 30%), zavarivanje bez dodatnog materijala, mogućnost primjene zaštitnog plina, prikladnost za automatizaciju, smanjen broj operatera. [3]