| Maglenka | |
|---|---|
| |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Fungi |
| Koljeno: | Basidiomycota |
| Razred: | Agaricomycetes |
| Red: | Agaricales |
| Porodica: | Tricholomataceae |
| Rod: | Clitocybe |
| Vrsta: | C. nebularis |
| Dvojno ime | |
| Clitocybe nebularis (Batsch), P. Kummer | |
| Clitocybe nebularis | |
|---|---|
 | |
 |
listići na himeniju |
 |
klobuk je konveksan ili ravan |
|
himenij je spušten |
|
stručak je gol |
|
otisak spora je kremastobijel |
|
jestivost: jestiva |
Maglenka (Clitocybe nebularis), još zvana i sniježnica, vrsta je uvjetno jestive gljive iz porodice Tricholomataceae.
Opis
Klobuk je širine 6-20 cm, mesnat, maglenosive boje. Najprije je zvonolik, poslije konveksan sa uvrnutim rubom, potom ravan i naposlijetku saizvinutim i vijugavim obodom. Posut je sivkastim prahom (maglica) koji se lako briše. Kožica se lako guli. Listići su brlo gusti, pomiješani sa kraćima. Spuštaju se niz stručak. U početku su blijedožućkaste boje, a kasnije rumenkasti. Lako se odvajaju od mesa klobuka. Stručak je visine 6-15 cm. Mesnat je, pun, elastičan, spužvast. Smeđesive je boje, a ponekada rumenkast. Pri vrhu je tanji, a pri dnu je zadebljan. Meso je bijele boje i manje-više vlaknasto. Ima vrlo jak i neodređen zadah. Okus mu je trpak.[1]
Spore su žućkaste, ovalnog oblika veličine 6-8x3-4 µm.
Jestiva je vrsta, ali je zbog jakom mirisa i okusa dvojbena delikatesa. Moguće je da sadrži termolabilne toksine koji se kuhanjem uništavaju.
Meso maglenke sa sulfovanilinom trenutačno postane prolazno ljubičastocrvenio. Fenolom posmeđi, dok dušičnom kiselinom prvo pocrveni, a zatim postane grimizno.
Rasprostranjenost
Maglenka se može naći u Europi i Sjevernoj Americi. Ova gljiva raste u kasnu jesen u crnogoričnim i bjelogorilčnim šumama. Pojavljuju se u velikim skupinama u krugovima ili linijama.
Jestivost,slične vrste
Maglenka je teško probavljiva, te zbog toga nije preporučljiva ljudima osjetljiva želuca. Francuski mikolog Marchand preporučao je branje samo mladih primjeraka, te prokuhavanje gljive i bacanje vode u kojoj se kuhala. Gljiva sadrži i antibiotik nebularin, koji se smatra otrovnim,tako da se danas konzumacija iste više ne preporuča.[2][3] Raste u kasnu jesen u velikim skupinama, cik-cak linijama ili krugovima kao i modrikača (Clitocybe nuda). Može narasti vrlo velika, promjera klobuka i do 25 cm. Ako se obrati pažnja na morfološke značajke, zamjena sa otrovnim vrstama nije moguća. Otrovna olovasta rudoliska (Entoloma sinuata) joj dosta sliči, ali ona ima prvo blijede, te na kraju crvenkaste listiće i klobuk sivosvilenkaste boje.kao i vrlo nepravilan i debeo stručak. Ponekada se pojavi bojela forma maglenke.
Galerija
-
Klobuk maglenke -
Listići maglenke
Izvori
- ↑ http://www.mykoweb.com/CAF/species/Clitocybe_nebularis.html
- ↑ http://www.pharmazeutische-zeitung.de/index.php?id=titel_08_2000 Pristup stranici4.11.2012.
- ↑ Лекарственные растения и их применение. Изд. 5-е, перераб. и. доп. «Наука и техника». Мн., 1974
Vanjske poveznice
Sestrinski projekti
 | U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: maglenka |
 | Wikivrste imaju podatke o: maglenci |