| maklura | |
|---|---|
 lišće i plod maklure | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Plantae |
| (nesvrstani) | Angiospermae |
| (nesvrstani) | Eudicotyledones |
| (nesvrstani) | Rosidae |
| Red: | Rosales |
| Porodica: | Moraceae |
| Rod: | Maclura |
| Vrsta: | M. pomifera |
| Dvojno ime | |
| Maclura pomifera (Raf.) Schneid. | |
| Raspon | |
 prirodni raspon | |
| Sinonimi | |
| Ioxylon pomiferum Raf. Joxylon pomiferum Raf. Maclura aurantiaca Nutt. Maclura pomifera var. inermis C.K.Schneid. Toxylon aurantiacum (Nutt.) Raf. Toxylon maclura Raf. Toxylon pomiferum Raf. | |
Maklura (lat. Maclura pomifera), Osage naranča, živična jabuka, konjska jabuka, majmunska lopta, lučno drvo, drvo mozak, listopadno je stablo porijeklom iz Sjeverne Amerike.
U Hrvatskoj
U Hrvatskoj se ovo drvo počelo saditi po parkovima u vrijeme Austro-Ugarske, krajem 19. stoljeća. Nađe se i podivljala, isključivo uz obale rijeka. Organizirano sađenje je počelo prvih desetljeća 19. stoljeća za vrijeme Habsburške Monarhije a nakon Napoleonskih ratova. Carstvo je donijelo odluku saditi ovo stablo po parkovima.
U Splitu jedan primjerak raste na Turskoj kuli, kamo je doneseno 1818. godine. Budući da je Turska kula šumovita, a premda izvan ondašnjeg Splita, vjerojatno je ovo stablo tako dospjelo na nju. Prijerak ovog stabala otkriven je dvjesta godina poslije, prigodom volonterske akcije čišćenja Turske kule 2015. godine.[1]
Opis
Nazvano je po američkom geologu Williamu Maclureu koji ga je prvi pronašao i opisao.[1]
Drvo je vrlo kvalitetno, dvostruko tvrđe od hrastovine, odlično drvo za loženje, smatra se osobito vrijednim za izradu lukova, a u SAD-u se smatra čak i boljim od tise. Za ovu svrhu koristili su ga Osage, ali i druga indijanska plemena, a pleme Quapaw, po njemu dobiva i ime Bow Indians.[2] Deblo naraste u širinu od 30 do 70 cm u promjeru. Po nekima je najčvršćim drvom na svijetu (dva puta čvršći od hrastovine i bukovine). Zbog velike žilavosti Indijanci iz plemena Osage su ga koristili kao luk za strijelu, drvosječe kao držalice za sjekire a ljubitelji športa za proizvodnju tvrdih balota. [1]
Grane drveta posute su vrlo oštrim, jakim i tvrdim trnjem. Zbog ovog su razloga u Sjevernoj Americi makluru do pojave bodljikave žice (oko 1875.) rado koristili kao vrlo kvalitetnu živu ogradu.[1]
Kasnije je korištena za izradu vjetrozaštitnih pojaseva (1934. – 1942.).
Drvo je srodno murvi, plodovi su mu velike zelene lopte, poput velike zelene naranče. Za razliku od murve ovaj plod nije jestiv, ali sjeme koje se u njemu nalazi jestivo je. Ulje koje se može dobiti iz sjemenki također je jestivo. Na bazi ulja razvijena je u SAD i najmanje jedna linija kozmetičkih pripravaka za kosu i kožu.[3] Plod je zelene boje, tvrd, težak od 300 do 600 grama i promjera od 10 do 15 centimetara, kvrgave površine zbog česa sliči na koru mozga. Budući da je krošnja visoko, pad ploda na glavu može ozlijediti čovjeka. Životinje mogu jesti ovaj plod, osobito vjeverice koje obožavaju sjemenke. Konji, krave i jeleni se rado hrane njima pa zbog navedenih osobina je dobio imena u svezi s njima (konj - konjska jabuka, mozak - drvo mozak, živa ograda - živična jabuka, Osage Indijanci - osage naranča).[1]
Neki pak smatraju cijeli plod jestivim za čovjeka i ljekovitim, navodno djeluje i kod raznih vrsta tumora, u SAD-u se od plodova proizvode i kapsule, u Rusiji i Ukrajini može se nabaviti tinktura, te mast na bazi ploda maklure. Od sjemenka u SAD se radi ulje za kozmetiku kože i kose. [1]
Plodovi su bogati antioksidansnim supstancama – najmanje je jedan patent posvećen pokušaju korištenja plodova u svrhu ekstrakcije istih.[4]
Po američkim izvorima konji, krave i jelenska divljač vrlo rado jedu ove plodove, no treba paziti ako ih dajemo ovim životinjama, treba ih isjeći na manje komade, u SAD su opisani brojni slučajevi gušenja krava i konja uslijed konzumacije cijelih plodova.[5]:str. 128 Američke vjeverice pak jedu sjemenke koje se nalaze u plodu, navodno ih jede i američki krstokljun.[5]:str. 123 Plodovi su jestiviji nakon što 2 – 3 puta promrznu.
Neki američki znanstvenici smatraju makluru evolucijskim anakronizmom, te pretpostavljaju da su plodovi bili hrana mamuta, te divovskog ljenjivca. S nestankom ovih životinja maklura je ostala bez evolucijskog partnera zaduženog za širenje sjemena.[5]:str. 120
Znanstveno je potvrđeno i repelentno djelovanje plodova na žohare.[6]
Kao biljni lijek protiv raka navodno su je koristili već sjevernoamerički Indijanci.[7]
Quapaw Indijanci od njegovog drveta izrađivali su svoje lukove.[8]
Sastav plodova
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 M.K.: DR KALILIĆ UPOZORAVA 'Tvrdi i teški plodovi egzotične maklure na Turskoj kuli mogu biti opasni za posjetitelje, posebno djecu' . Dalmatinski portal. 30. listopada 2025. Pristupljeno 30. listopada 2025.
- ↑ Swanton
- ↑ POMIFERA PRODUCTS, pristupljeno 8. prosinca 2015.
- ↑ USPT 2752314 A
- ↑ 5,0 5,1 5,2 Barlow, C. The Ghosts of Evolution-Nonsensical Fruit, Missing Partners, And Other Ecological Anachronisms, New York 2000
- ↑ Identification of Components of Osage Orange Fruit (Maclura pomifera) and Their Repellency to German Cockroaches by Chris Petersona, Junwei Zhua & Joel R. Coatsa Journal of Essential Oil Research Vol 14, Issue 3, 2002, str. 233–236.
- ↑ Antimicrobial components from Maclura pomifera fruit, pristupljeno 11. studenog 2020.
- ↑ Quapaw (Native Americans of the Great Plains) pristupljeno 19. siječnja 2020.
- ↑ http://personal.evangel.edu/badgers/Web/Osage/History%20and%20Economic%20Uses.pdf Pristupljeno 27. listopada. 2015.
Dodatna literatura
- Grandtner, M. M. Elsevier's Dictionary of Trees. Vol. 1. Amsterdam 2005.
- Аминокислоты плодов маклюры оранжевой / Б. К. Махатов, К. К. Орынбасарова, Б. О. Торланова, С. М. Кудайбергенова, В. С. Кисличенко // Вісник фармації. — 2011. — № 1. — С. 46–48.
- Aliev, R. K., Yuzbashinskaya, P. A., Rakhimova, A. K., 1961. Chemical composition of The fruit of Maclura, cultivated in Azerbaidzhan, and the Pharmacological properties of its medicinal forms and drugs. Učen. Zap. Azerb. Gosud. Univ., Ser. Biol. Nauk. 3; 59–66.
- Roderick A. Barnes, Nancy Nichols Gerber. The Antifungal Agent from Osage Orange Wood. Journal of the American Chemical Society. June 1955, 77 (12), pp 3259–3262. DOI: 10.1021/ja01617a032.
- Necas J, Bartoslkova L, Florian T, Klusakova J, Suchy V, Naggar EM, Janostikova E, Bartosik T, Liskova M. Protective effects of the flavonoids osajin and pomiferin on heart ischemia-reperfusion. Ceska Slov Farm. July 2006; 55 (4): 168–174.
