Toggle menu
309,3 tis.
59
18
530 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

MPEG-7

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija

Sa dostupnošću standarda MPEG-1, MPEG-2, MPEG-4 i drugih digitalnih kodnih standarda bilo je lako pribaviti i raspodijeliti audio-video sadržaj. Međutim, mnoštvo digitalnog sadržaja predstavljalo je ogroman izazov za upravljanje tim sadržajem. Što je više sadržaja, postaje teže da se njime upravlja, da se on pretražuje i filtrira kako bi se pronašlo ono što nam stvarno treba. Sa druge strane, sadržaj ima vrijednost ukoliko može biti otkriven brzo i efikasno. Pošto su načinjeni važni koraci na putu daljeg razvoja digitalnog audio-video sadržaja, MPEG je prepoznao da je potrebno usmjeriti problem ka upravljanju audio-video sadržajem. 1996 godine MPEG je pokrenuo MPEG-7 projekt pod nazivom “Opis interfejsa za multimedijalni sadržaj“ sa ciljem da se specificira standard za opis različitih tipova audio-video informacija kao što su osnovni dijelovi, skladištenje informacija, bez obzira na njihov format, način predstavljanja ili medija. Poput drugih MPEG standarda, MPEG-7 se susreće sa nizom zahtjeva od prethodnih MPEG standarda, audio-video predstava ovdje nema za cilj da komprimira i reproducira podatke, već se bavi tzv. metapodacima (podaci o podacima). MPEG-7 deskriptori osiguravaju rješenje za metapodatke kod velikog broja primjena. Oni su nezavisni od medija i formata na bazi objekata i sa mogućnošću proširenja. MPEG-7 specificira format za deskripciju i njegovo dekodiranje. MPEG-7 specificira dva osnovna tipa alata: deskriptori (eng. descriptor - D) i sheme za deskripciju (eng. descriptor scheme - DS). Deskriptor je predstavljanje karakteristika koje definiraju sintaksu i semantiku. Deskripcije MPEG-7 mogu se predstaviti na dva načina: tekstualni tipovi koji koriste opis definicije jezika (eng. desciption definition language — DDL) i binarne tokove koji koriste binarni format za metapodatke (eng. binaiy form at for metadata — BiM) MPEG-7. To je u osnovi DDL alat za kompresiju.

MPEG-7 standard

MPEG-7 je standard koji se sastoji iz dvanaest dijelova:

  • Sistemski
  • Opis definicije jezika
  • Video
  • Audio
  • Sheme za multimedijalnu deskripciju (MDS)
  • Referentnog softvera
  • Prilagođenog testiranja
  • Ekstrakcija i primjena MPEG-7 deskripcije
  • Profili i nivoi
  • Definicija sheme
  • Profil shema
  • Query format

Sistemski

Ovaj dio određuje alate za transport i memoriranje MPEG-7 deskripcije koristeći BiM format za binarno predstavljanje.

Opis definicije jezika

Opis definicije jezika određuje jezik kod kreiranja novih shema za deskripciju kao i za proširenje i modifikaciju postojećih. DDl je baziran na označenom jeziku za proširenje (XML) koji je dio W3C.

Video

Treći dio određuje alate za opis osnovne strukture i deskriptore ili deskripcione sheme za opis vizualnih karakteristika te za lokalizaciju opisnih objekata na slici ili video sekvenci. MPEG-7 video deskriptor pokriva pet osnovnih vizualnih karakteristika koji uključuju boju, teksturu, oblik, pokret i lokalizaciju (deskriptor prepoznavanja lica je također definiran).

Audio

Ovaj dio određuje alate za audio deskripciju koji su organizirani kao melodija, tišina, govorni sadržaj i zvučni efekti.

Sheme za multimedijalnu deskripciju (MDS)

MDS određuje deskripcione alate koji se bave općim i multimedijalnim entitetima. Opći entiteti su oni koji se mogu primijeniti kod audio, video i tekstualnih deskripcija pa se mogu tretirati kao opći u svim medijima. Alati za multimedijalnu deskripciju mogu se grupirati u šest različitih klasa prema svojoj funkcionalnosti.

  • Prva klasa sadrži opis sadržaja: strukturne i semantičke aspekte.
  • Druga klasa se bavi upravljanjem sadržajem: medijima, korištenjem, kreiranjem i produkcijom.
  • Treću klasu čini organizacija sadržaja: kolekcije i modeli.
  • Četvrta klasa bavi se navigacijom i pristupom: rezime, gledišta i varijacije.
  • Peta klasa se odnosi na korisnike: davanje prvenstva korisnicima i porijeklo primjene.
  • Šesta klasa se bavi osnovnim elementima: tipovima podataka i struktura, shemama različitih alata, linkovima i lokalizacijom medija kao i osnovnim deskripcionim shemama.

Referentni softver

Referentni softver sadrži softver za implementaciju alata određenih u prethodnim dijelovima. Kao i kod MPEG-4 standarda, ovaj softver koristi se za primjene koje su prilagođene MPEG-7 standardom

Prilagođeno testiranje

U ovom dijelu standarda se određuju procedure koje osiguravaju da se provjeri da li deskripcioni tokovi odgovaraju zadanim specifikacijama u prethodnim dijelovima.

Ekstrakcija i primjena MPEG-7 deskripcije

Ovdje se osiguravaju korisne informacije o ekstrakciji i upotrebi deskripcije.

Profili i nivoi

Ovaj dio određuje opis profila i nivoa. Deskripcioni nivo u općem slučaju opisuje podniz svih deskripcija i alata opisanih u MPEG-7. Deskripcija alata u deskripcionom profilu podržava niz funkcionalnosti za određenu klasu primjena: nivo raspršenja profila definira ograničenja u pogledu usklađenosti opisa sa ograničenjem koje predstavlja maksimalna dozvoljena kompleksnost.

Definicija sheme

Ovdje se određuje definiciju sheme kroz MPEG-7. Prikuplja opise alata određenih u MPEG-7 i određuje opis sintakse i sheme primjenom opisa jezika po definiciji DDL-a.

Profil shema

Obuhvata sheme za različite profile.

Query format

Query format opisuje format query alata koji se mogu koristiti samostalno ili u kombinaciji s drugim dijelovima ISO / IEC 15938. Svaki format query alata opisan je u dvije normativne sekcije:

  • Sintaksa (normativna specifikacija upita i upravljanja formatom)
  • Semantika (normativno definiranje semantike svih komponenata koje odgovaraju specifikaciji query formata).

Vanjske poveznice