Luganska Narodna Republika
| Luganska Narodna Republika Луганская Народная Республика | |||||
|---|---|---|---|---|---|
| |||||
| |||||
| Glavni grad | Lugansk | ||||
| Službeni jezik | ruski | ||||
| Državni vrh | |||||
| - čelnik | Igor Plotnicki | ||||
| - Predsjednik Vlade | Genadij Cipkalov | ||||
| - predsjednik Vrhovnog sovjeta | Aleksej Kariakin | ||||
| Neovisnost | 12. svibnja 2014. | ||||
| Osnovana | 27. travnja 2014. | ||||
| Proglašena neovisnost | 12. svibnja 2014. | ||||
| Stupanje u Novorusiju | 24. svibnja 2014. | ||||
Luganska Narodna Republika (ruski: Луганская Народная Республика) je država proglašena na području Luganske oblasti na istoku Ukrajine bez međunarodnog priznanja. Na istoku graniči s Rusijom, a na sjeveru s Donjeckom Narodnom Republikom (također separatističkom državom) i Ukrajinom na zapadu. Neovisnost je proglasila 14. svibnja 2014., a priznaje ju jedino međunarodno nepriznata Južna Osetija.
Izbijanje oružanog sukoba
Nakon svrgavanja proruskog ukrajinskog predsjednika Viktora Janukoviča 21. veljače 2014., nasilje se širilo između proruskih i proeuropskih skupina države. Do sredine ožujka, u nekoliko gradova, poglavito u Donjecku i Lugansku, naoružane skupine, koje su se isprva nazivale "jedinice za samoobranu", su počele zauzimati administrativne zgrade jednu po jednu.[1] Njihovi zahtjevi bili su različiti: neki su tražili da Ukrajina postane federacija, drugi da se te regije pripoje Rusiji,[1] po uzoru na rusku aneksiju Krima.
Dana 27. travnja, naoružane jedinice u Lugansku proglasile su "Narodnu Republiku Lugansk". Između travnja i lipnja, paravojne jedinice su uspostavile nekoliko kontrolnih točaka koje nadziru ulaz i izlaz iz Slovjanska te su se, prema izvještajima, opirali kontroli ukrajinske vlade.[1] Zauzeli su i kontrolu nad pojedinim cestama, te su potom uspostavili više kontrolnih točaka i vojnu prisutnost u okolnim gradovima na istoku Ukrajine.
Prijelazna ukrajinska vlada, uspostavljena do predsjedničkih izbora 25. svibnja, je nakon oklijevanja započela protunapad na istoku, koji je nazvala "antiterorističkom operacijom".[1] Vladine snage uspostavile su vlast nad nekoliko odmetnutih gradova.
Proruske skupine su 11. svibnja organizirale referendum o odcjepljenju Donjecka i Luganska od Ukrajine, te proglasili neovisnost nakon što je navodno preko 90% glasača glasovalo "za". EU je referendum proglasila "nezakonitim".[2] Ruski predsjednik Vladimir Putin prethodno je pozvao pobunjenike da odgode referendum i traže dogovor sa vlastima u Kijevu, ali su proruski pobunjenici to odbili.[3] Prilikom ukrajinskih predsjedničkih izbora, predstavnici samoproglašenih republika Donjeck i Lugansk izdali su odredbe kojima "zabranjuju glasovanje" u tim područjima te su prijetili smrću svakome tko je sudjelovao u tim izborima.[1] Tjednima prije izbora, pobunjenici su u tim područjima zauzeli urede za glasovanje, uništili opremu i dokumente, te oteli ili prijetili članovima odbora za izbore.[1]
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 "Eastern Ukraine: Questions and Answers about the Laws of War". Human Rights Watch. 7. studenoga 2014.. http://www.hrw.org/news/2014/06/30/eastern-ukraine-questions-and-answers-about-laws-war
- ↑ "EU calls referendum in eastern Ukraine "illegitimate"". Xinhua. 7. studenoga 2014.. http://news.xinhuanet.com/english/world/2014-05/12/c_133328798.htm
- ↑ "Voters in Ukraine's Lugansk back region's independence: organizer". Xinhua. 7. studenoga 2014.. http://news.xinhuanet.com/english/world/2014-05/12/c_133328773.htm
