Louis Sullivan

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
  1. PREUSMJERI Predložak:Infookvir likovni umjetnik

Louis Henry Sullivan (3. rujna 1856. - 14. travnja 1924.) je bio istaknuti američki arhitekt, dizajner interijera, teoretičar i kritičar koji je djelovao na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće. Poznat i kao „otac nebodera[1] i „otac modernizma”[2], Sullivan je najznačajnija osoba čikaške škole arhitekture i uz svog štićenika, Franka Lloyda Wrighta, jedan od najpoznatijih modernih američkih arhitekata.

Životopis

Auditorium Building, Chicago (1889.)
Ulaz u Čikašku zgradu burze koja je uništena 1972., danas u dvorištu Umjetničkog instituta Chicaga

Sullivanov otac je bio Irac, a majka Švicarka koji su oko 1840. godine emigrirali u SAD i Sullivan je odrastao u South Readingu, danas Wakefield, Massachusetts. U mladosti je proveo mnogo vremena u istraživanju prirode, ali i fascinantne arhitekture u Bostonu. Tako je odlučio upisati srednju inženjersku školu u kojoj je na njega veliki utjecaj imao predavač Moses Woolson. Kako bi što prije upisao studij arhitekture na Massachusettskom tehnološkom institutu (MIT) polagao je neke ispite izvanredno i upisao je fakultet kao šesnaestogodišnjak. No, poslije samo jedne godine studija odlazi u Philadelphiju gde je radio kod arhitekta Frank Furnessa.

Godine 1873. Furnessov studio je zadesila velika kriza i Sullivan se preselio u Chicago gde je vladala velika graditeljska groznica nakon velikog požara iz 1871. godine. Radio je za Williama LeBarona Jenneya, koji je prvi izgradio zgradu s čeličnom konstrukcijom. No, poslije godinu dana Sullivan odlazi u Pariz na studij Akademije likovnih umjetnosti (École des Beaux-Arts) gde ga je opčinila Michelangelova umjetnost, ali koju nije želio imitirati nego ostvariti njezinu snagu.

Vraća se u Chicago i radi kao crtač za tvrtku Joseph S. Johnston & John Edelman u kojoj je projektirao interijer zgrade Moody Tabernacle s fresco secco ukrasima. Godine 1879. Sullivan se zaposlio kod Dankmara Adlera, gde je poslije godinu dana postao njegov partner. Oni su zajedno stvorili svoje najznačajnije građevine i ostvarili priznanje kao učitelji arhitekture. Iako su već imali nekoliko izgrađenih zgrada slavu su stekli nerealiziranim projektima od Colorada do Seattlea. Tvrtka Adler & Sullivan je postala poznata po visokim poslovnim zgradama, a Sullivan se smatrao za prvog arhitekta koji je znao potpuno projektirati i realizirati visoke i skupe zgrade pomoću novih čeličnih konstrukcija (nebodere).

God. 1893. je bila godina sudbonosnih slomova u njegovom životu; završio je uspješnu saradnju s Adlerom i izbacio je mladog Wrighta. Uz to ga je napustila i supruga. Sullivan je izgubio narudžbe, posjed, posao i počeo se odavati alkoholu. Svoje posljednje godine je proveo živeći od priloga svojih kolega i umro je siromašan i napušten 1924. godine u jednoj maloj hotelskoj sobici u Chicagu. Sa svojim bivšim štićenikom se pomirio prije smrti, tako da je Frank Lloyd Wright organizirao njegov pokop.

Djela

Vrhunski projekt tvrtke Adler & Sullivan je bila zgrada Auditorium bilding iz 1889. godine u Chicagu. Ona je pored kazališta za 3.000 posjetitelja bila i hotel, i imala je administrativne prostore, a tu su Adler i Sullivan zauzeli najviši kat za svoj studio. Zbog ove zgrade je Chicago odabran da bude domaćin Svjetske izložbe 1893. godine. Ostale njihove znamenite građevine su bile: Zgrada Wainwright, St. Louis, Missouri (1891.), Zgrada Schiller (kasnije Garrick Building, 1890.) u Chicagu, Zgrada čikaške burze (1894.), Guaranty Building (poznata i kao Prudential Building, Buffalo, New York (1895.-96) i Robna kuća Carson Pirie Scott u Chicagu (1899.-1904.).

Sullivanove težnje u arhitekturi definira racionalistička krilatica „forma slijedi funkciju” koja će kasnije postati temeljem moderne arhitekture i dizajna u cijelom 20. stoljeću. Njegov cijeli citat glasi:

„To je prožimajući zakon svih organskih i anorganskih stvari,

svih fizičkih i metafizičkih stvari,
svih ljudskih i nadljudskih stvari,
svih iskrenih manifestacija svijesti, srca, duše,
da je život prepoznatljiv u svom izražavanju,

da forma uvijek slijedi funkciju. To je zakon.”
(Louis Sullivan, The Tall Office Building Artistically Considered, izvorno objavljeno u časopisu Lippincott's Magazine #57 u ožujku 1896. god.)


Kronološki popis značajnijih projekata

Izvori

  1. Mervyn D. Kaufman, Father of Skyscrapers: A Biography of Louis Sullivan, Little, Brown and Company, Boston, 1969.
  2. Sullivan, Louis Henry, Chambers Biographical Dictionary, Chambers Harrap, London, 2007.

Vanjske poveznice