Toggle menu
310,1 tis.
50
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Logor VIZ Beograd

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Logor VIZ Beograd na karti Srbija
Logor VIZ Beograd
Logor VIZ Beograd
Logor VIZ Beograd

Logor VIZ Beograd bio je sabirni logor u Vojno istraživačkom zatvoru između Slavije i Banjice u Beogradu, pod srpskom upravom 1991. i 1992., gdje su držani hrvatski zarobljenici, vojnici i civili, tijekom Domovinskog rata.[1][2] Međunarodni odbor Crvenog križa potvrdio je postojanje ovog objekta.[1]

Logor

Prema svjedočenju jednog svjedoka, nakon dolaska u VIZ Beograd iz logora Stajićevo, bio je prisiljen davati anti-hrvatske izjave mjesnim i inozemnim novinarima. Pod prijetnjom da će mu nauditi, stražari su ga uvježbali u davanju izjave koja je pokušala prikazati Hrvatsku kao agresora u ratu, da je Hrvatska htjela zauzeti srpske zemlje i da je Franjo Tuđman zavarao hrvatski narod, pošto se samo htio odvojiti od SFRJ radi profita. 14. kolovoza 1992., hrvatski zarobljenici su razmijenjeni u Nemetinu.[1]

Mnogi zarobljenici su bili iz Vukovara. 2. ožujka 1992. nekoliko hrvatskih vojnika dovedeno je u VIZ Beograd. Jedan je na vojnom sudu osuđen na pet godina zbog dezertiranja iz JNA. No također je razmijenjen u Nemetinu. [1]

16. listopada 1991. konvoj koji je htio napustiti Ilok je zaustavila JNA i nekoliko ljudi odvela u logore u Srbiju. Jedan svjedok opisuje kako je, nakon što je šest mjeseci proveo u KPD-u u logoru Sremska Mitrovica, prebačen u VIZ Beograd gdje je optužen zajedno sa 31 zatvorenika. Optužen je za zločine koja nikada nije počinio.

  1. PREUSMJERI Predložak:Nedostaje izvor Čekao je 45 dana na suđenje prije nego je razmijenjen u Nemetinu.

Druga svjedokinja tvrdi da su stražari tukli neke zatvorenike po noći te ih psihički zlostavljali.

Treća svjedokinja stigla je u VIZ gdje ju je prve noći ispitivao rezervist zvan Lala. Kasnije ju je tukao u zahodu i natjerao da skine odjeću. Tvrdi da ju nije silovao, ali ju je seksualno zlostavljao. Nakon toga, bila je u samici mjesec i pol. Potom je prebačena u ćeliju sa srpskom ženom te ostala u šoku 30 dana. Svim zatvorenicima je oduzeta imovina i svi dokumenti. Prije nego je razmijenjena u Nemetinu, opisuje kako su srpski vojnici ulazili u autobus i psihički ih zlostavljali.[1]

Suđenja

Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije optužio je Slobodana Miloševića i Gorana Hadžića za „dugotrajno i rutinsko zatvaranje više tisuća hrvatskih i drugih nesrpskih civila u zatočeničkim objektima u Hrvatskoj i izvan nje, uključujući zatvoreničke logore koji su se nalazili u Crnoj Gori, Srbiji i Bosni i Hercegovini, uspostavljanje i održavanje nehumanih životnih uvjeta za hrvatske i druge nesrpske civile zatočene u spomenutim zatočeničkim objektima, višekratno mučenje, premlaćivanje i ubijanje hrvatskih i drugih nesrpskih civila“. [3]

Izvori

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 Final report of the United Nations Commission of Experts, established pursuant to security council resolution 780 (1992), Annex VIII - Prison camps; Under the Direction of: M. Cherif Bassiouni; S/1994/674/Add.2 (Vol. IV), 27 May 1994, Annex VIII: Prison camps (part 10/10), (paragraf 5384-5395)
  2. Vukovar: Šangut o nagradi Mladenu Bajiću Dalje. 2008-05-23. Preuzeto 2010-08-11.
  3. Predmet Milošević i drugi (IT-02-54) (paragraf 34, 64)