Logor Knićanin (Rudolfsgnad)
Koncentracijski logor Knićanin (Rudolfsgnad) ili Sabirni logor Knićanin bio je jugokomunistički koncentracijski logor nakon završetka Drugog svjetskog rata. Osnovala ga je Jugoslavenska vlast u Knićaninu u listopadu 1945.[1][2][3]
Koncentracijski logor je bio korišten za starosjedilačke njemačke žene, djecu i starijie osobe iz Vojvodine (većinom iz srednjeg i južnog Banata). Prosječan broj ljudi unutar logora bio je 17.200, a najveći broj je 20.500.[2][4][5]
Procjenjuje se da oko 13.000 ljudi ubijeno ili umrlo u logoru, od kojih su 7.767 slučajeva smrti dokumentirano.[6]
Nakon raspuštanja logora Nijemcima starosjediocima je oduzeta imovina i naseljene su srpske obitelji iz BiH, Hrvatske i Crne Gore.
Spomen ploča za žrtve iz masovne grobnice u blizini je izgrađena u 1998. s natpisom na srpskom i njemačkom jeziku.
Logor je raspušten u ožujku 1948. nakon (ukupno 29 mjeseci ili 880 dana).
Povezani članci
Izvori
- ↑ Völkermord der Tito-Partisanen 1944-1948, Österreichische Historiker-Arbeitsgemeinschaft für Kärnten und Steiermark, Graz, 1990, ISBN 3-925921-08-7, S. 169ff
- ↑ 2,0 2,1 Leidensweg der Deutschen im kommunistischen Jugoslawien, Band 3, Donauschwäbisches Archiv München, 1995, ISBN 3-926276-21-5, S. 234ff
- ↑ Rede des österreichischen Historikers Dr. Georg Wildmann im Abgeordnetenhaus von Berlin. am 24. November 2004 (Str. 5)
- ↑ Stefanovic, Nenad, Ein Volk an der Donau, Donauschwäbische Kulturstiftung, München, 1999, ISBN 3-926276-41-X, S. 84ff
- ↑ Sper, Darko: Vojvodina Germans Seek Moral and Cultural Rehabilitation
- ↑ Donauschwaben hoffen auf Papst-Besuch bei Gräbern
Vanjske poveznice
- Hrvatski institut za povijest
- Deutsche Welle:Rehabilitacija ne važi za sve
- Nekažnjeni zločini nad Podunavskim Švabama Glas Koncila br. 11/06, strana 25.