Ljerka Kuntić (Zagreb, 19. ožujka 1923. - Zagreb, 22. studenog 1991.), hrvatska povjesničarka.
Diplomirala povijest (1950.), a doktorirala (1961.) povijest na Filozofskom fakultetu u Zagrebu s temom o vanjskopolitičkim pogledima Stranke prava od 1858. – 1871. godine. Bila je pročelnik Odsjeka za povijest i šef katedre za Opću povijest novog vijeka Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Predavala je svjetsku (opću) povijest od XV. do druge polovine XIX. st. davši znatan doprinos razvoju visokoškolske nastave na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu. U istraživanjima se pretežito bavila hrvatskom poviješću XIX. st., a osobiti doprinos znanosti je dala u istraživanjima Stranke prava te života i rada Eugena Kvaternika. Objavila je više radova o Eugenu Kvaterniku, a priredila je knjigu njegovih radova Politički spisi, rasprave, govori, članci, memorandumi, pisma (1971.). Od ostalih radova značajniji su: Prilog politici hrvatske opozicije 1865.-1868. (1957.), Slovenija u političkom programu Stranke prava do 1871. (1958.), O nekim osnovama za politiku hrvatskih građanskih stranaka (1959.), E. Kvaternik prema nekim problemima hrvatske politike u šezdesetim godinama XIX. st. (1959.), Hrvatski sabor 1861. i jugoslavenska ideja (1969.), Hrvatska. Pregled hrvatske povijesti 1790-1850, u: Velika ilustrirana povijest svijeta, sv. 14 (1978.), Nastava povijesti na zagrebačkoj akademiji u prvoj polovini XIX. st. (zajedno s B. Kuntić-Makvić, 1990.).