Toggle menu
309,3 tis.
61
18
533,2 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Litvanci

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Litvanka, Lithuanian Museum of Art in Vilnus
Litvanac Antanas Vileišis

Litvanci ili Litavci (izvorno: lietuvis, lietuviai), jedan od baltičkih naroda indoeuropske porodice nastanjen u području uz Baltičko more. Imenom Balti označavaju se Litvanci, Latvijci ili Letonci i Stari Prusi. Ime Balti upotrijebio je prvi puta njemački jezikoslovac Ferdinand Nesselman 1845. Naziv je nastao po Baltičkom moru.

Litvanci i Latvijci (često nazivani Letoncima) jedini su preživjeli baltički narodi. Prema Virginiji Vasiliauskiene i Jonathan Slocumu postoje mnoge sličnosti između jezika slavenskih i baltičkih naroda.

Hidronimija i arheologija ukazuju da su veliki dijelovi sjeveroistočne Europe, otprilike od Moskve do Berlina, uključujući sjeverni dio bazena Dnjepra, bio teritorij baltičkih naroda tijekom prvog milenija prije Krista i kasnije. Slaveni u ovaj teritorij zalaze tek kasnije. Teritorij je bio obrastao neprohodnim šumama i daleko od glavnih migracijskih i važnih trgovačkih putova. Ova izoliranost pomogla je očuvanju arhaičnih jezika.

Litvanci se prvi puta spominju u povijesnim izvorima početkom 11 stoljeća. Ime 'Litvanija' ('Lithuania') spominje se 1009. u kronikama ("Anales Quedlinburgenses"), napisano u latinskom kao 'Litua'. Od kraja 12. stoljeća, 'Litvanija' je česta u poljskim i njemačkim materijalima. Njemački oblik "Litauen" porijeklom je iz slavenske tradicije, u latinskom se naziva Lituania'.

Među Litvancima još se vide razlike među njihovim etničkim grupama (Aukstaičiai, Suvalkiečiai, Dzukai, Žemaičiai).

Običaji starih Litvanaca

Simonas Daukantas (1793.1864.) bio je prvi litvanski povjesničar koji o Litvancima piše na materinskom jeziku. U svome dijelu 'Budas senoves lietuviu, kalnenu ir zemaiciu' (Osobina starih Litvanaca, brđana i Samogita') Daukantas piše da oni žive u u neprohodnim šumama koje veoma dobro poznaju. Zemlja i šume davale su im hranu, odjeću i oružje. Litvanci, Samogiti (sebe zovu Zemaiciai) i druga srodna plemena bavila su se lovom, zemljoradnjom, stočarstvom i pčelarstvom. Hranu i piće ovi gostoljubivi ljudi uvijek su rado podijelili s putnikom namjernikom i gostima. Sami sebe opskrbljivali su obućom, odjećom, kućanskim priborom i oružjem. Stranim trgovcima za željezo i sol i druge proizvode koje nisu mogli dobiti u vlastitoj proizvodnji nudili su krzno, vosak, med i ratarske i druge proizvode.

Prije uvođenja kršćanstvo|kršćanstva Litvanci su obožavali prirodne sile i mnoge bogove i božice, slično kao što imamo kod starih Grka i Rimljana. Glavni bog bio je Perkunas, bog Groma. Za svoje bogove Litvanci su imali posebna svetišta. U svetim lugovima i šumama gorjela je sveta vatra koju su održavali čuvari 'vaidilutes'. Želje bogova objavljuju svećenici kriviai, koji su podložni vrhovnom svećeniku kriviu krivaitis. Litvanci su bili posljednje pogansko pleme Europe. Mnogi su još u 16. i 17. stoljeću obožavali svoje stare bogove i čuvali običaje.

Litvanci u domovini i svijetu

...u domovini oko 2.700.000

Literatura

  • Bindokiene, Danute Brazyte. Lithuanian Customs and Traditions. Chicago: Lithuanian World Community, Inc., 1989.
  • Tamošaitis, Anatas, and Anastasia Tamošaitis. Lithuanian National Costume. Toronto: Time Press Litho Ltd., 1979.

Izvori

Vanjske poveznice