_Saint-Martin120119.jpg)
Litanije Presvetog Imena Isusova službena su molitva Katoličke Crkve posvećena Presvetom Imenu Isusovu. Pripadaju među šest službenih litanija koje su odobrene za javnu i privatnu uporabu u Crkvi. Vjernici koji ih pobožno mole mogu zadobiti oprost pod uobičajenim uvjetima.[1]
Povijest
Prema predaji, autorstvo litanija pripisuje se sv. Bernardinu Sijenskom (1380.–1444.) i njegovu učeniku sv. Ivanu Kapistranskom, koji su u 15. stoljeću širili pobožnost prema Imeni Isusovu.[2] Oboje su bili talijanski franjevci, a sv. Ivan Kapistran preminuo je u Iloku u Hrvatskoj.[3]
Korijeni ove pobožnosti sežu još u 11. stoljeće, kada se u Europi počeo razvijati posebno štovanje Imena Isusova, povezano s rastućim štovanjem Kristova otkupiteljskog djela.[4]
Litanije su u početku imale različite lokalne verzije, a njihova suvremena forma konačno je odobrena za cijelu Crkvu 1886. godine od strane pape Lava XIII., koji ih je uključio među liturgijske molitve dopuštene za javno bogoslužje.[4] [5]
Oprost
Za pobožno moljenje Litanija Presvetog Imena Isusova vjernik može zadobiti oprost ako ispuni propisane uvjete koje određuje vatikanska Apostolska pokorničarna.
Za djelomični oprost dovoljno je: pobožno izmoliti litanije s unutarnjom nakanom da se zadobije oprost; biti u stanju milosti (bez teškog grijeha) i imati opću nakanu da se želi primiti oprost.
Za potpuni oprost (ako ga odobri lokalni biskup u određenim prigodama, npr. blagdan Imena Isusova) potrebno je ispuniti četiri opća uvjeta: ispovijed, pričest, molitva na nakanu Svetog Oca (npr. Oče naš i Zdravo Marijo) i odsutnost svake navezanosti na grijeh, pa i laki grijeh.[6]
Izvori
- ↑ Litanies catholictradition.org Preuzeto 2. studenoga 2025.
- ↑ Six litanies approved for public prayer thecatholiccommentator.org Preuzeto 2. studenoga 2025.
- ↑ Ivan Kapistran, sv. enciklopedija.hr Preuzeto 2. studenoga 2025.
- ↑ 4,0 4,1 Pochodzenie i teologiczne treści Litanii do Najświętszego Imienia Jezus|work=Poznańskie Studia Teologiczne poznanskiestudia.amu.edu.pl Preuzeto 2. studenoga 2025.
- ↑ Witold Sadowski. 2009. Kto i do kogo mówi w litanii poetyckiej? Wokół utworu Wojciecha Bąka Modlitwa do Marii Matki. Prace Filologiczne. Seria Literaturoznawcza. str. 31–48
- ↑ Marian Pastuszko. 1999. Odpusty (kanony 992-997). Prawo Kanoniczne. str. 161
