Lijevi ekstremizam u Hrvatskoj

U ovom članku je uočen jednostrani prikaz teme. (Rasprava) Članak je potrebno nadopuniti na način da prikazuje i druga gledišta.

Lijevi ekstremizam u Hrvatskoj ima dugu tradiciju, za vrijeme Kraljevine Jugoslavije KPJ je bila zabranjena, pa je čelništvo stranke emigriralo i okupilo se prvo u Austriji, kasnije u Francuskoj (sjedište CK KPJ bilo je u Beču, a 1. siječnja 1937. prebačeno je u Pariz). U rujnu 1936. Izvršni komitet Kominterne smijenio je sve članove Centralnog komiteta KPJ osim Gorkića. On je 9. rujna 1936. imenovan za glavnog tajnika KPJ, dok Josip Broz postaje organizacijski tajnik. Odlučeno je da Gorkić ostane u inozemstvu, dok će Broz otići u Jugoslaviju i tamo stalno boraviti. Gorkić je iz Pariza pozvan u Moskvu, gdje je u srpnju ili kolovozu uhićen. Navodno mu je suđeno kao gestapovskom špijunu te je likvidiran. Između 1937. i 1939. ubijeni su Kamilo Horvatin, Đuro i Stjepan Cvijić, Ivan Gržetić, Milan Gorkić, Sima Marković, Filip Filipović, Simo Miljuš, Antun Mavrak, Kosta Novaković, Vladimir Ćopić, Akip Šeremet, Jovan Mališić, Radomir Vujović - svi istaknuti članovi KPJ. Nakon ovih čistki Josipu Brozu put na čelo KPJ bio je širom otvoren.

Poslije 2. svjetskog rata

Pokolj u Bleiburgu i Križni put (1945.) najveće su manifestacije državnog terora za vrijeme Titovog režima, crna bilanca tih zločina je što se i 70 godina poslije ti zločini opravdavaju i relativiziraju. "Jezivo je kad mladi povjesničari s Filozofskog fakulteta pokušavaju ublažiti i relativizirati te zločine.", izjavio je Josip Jović u TV emisiji 2016. govoreći o Tvrtku Jakovini i Draganu Markovini.

Duhovni, moralni i intelektualni primitivizam poslije 2000-ite godine korijene ima, osim u državnom teroru 1945. i kasnije, u stavovima profesora npr. marksističkog profesora etike(sic) Milana Kangrge koji je 1969. izjavio da je "Marka Veselicu, Šimu Đodana i druge hrvatske nacionaliste, “proljećare” trebalo premlatiti željeznom štangom po glavi". Milan Šufflay je ubijen 1931. godine tako što mu je glava razbijena čekićem ili željeznom štangom. Nakon toga i Kangrginog članka u Praxisu 1971. navodnom socijalizmu s ljudskim licem smijalo se u vicu "da je od staljinizma gori jedino socijalizam s humanim likom jugoslavenskih praksisovaca".

U neovisnoj Hrvatskoj

Intelektualni primitivizam, govor ulice, govor mržnje

"Kangrginu tradiciju primitivizma na zagrebačkom Filozofskom fakultetu uspješno je nastavio profesor filozofije Borislav Mikulić napisavši u vrijeme zadnjih studentskih prosvjeda na svome Facebooku da zaštitarima firme «Sokol Marić», koje je doveo tadašnji dekan Vlatko Previšić, treba «slomiti noge»". Nije Mikulić jedini profesor zastupnik intelektualnog primitivizma i negacije demokracije, izvjesni Pavle Močilac, doktor farmaceutike napisao je i javno objavio: "Trebalo je na tu konvenciju (HDZ-a) doći sa šmajserom, bojnim otrovom, bombom, eksplozivom... pobit govna i gotova stvar", gdje se pod konvencijom misli na 20-godišnjicu osnutka HDZ-a i sastanak ljudi koji su stvarali modernu demokratsku Hrvatske. U izvještaju SOA-e za 2015. godinu tvrdi se: "S područja lijevog ekstremizma, domaće radikalne anarhističke skupine u kontaktu su s inozemnim anarho-terorističkim pojedincima i skupinama. Aktivizam ovih osoba zasad je nenasilan i uglavnom se sastoji od okupljanja i komunikacije s istomišljenicima. Posljedice ratnih trauma i neriješenih međunacionalnih odnosa mogu biti plodno tlo za jačanje ekstremizma." Hrvatsko društvo, koje ne bi smjelo biti žrtva ratnih trauma ili primitivizma pojedinaca, ipak se lagano opire ispadima lijevog primitivizma.

Antifa udruge protiv suočavanja s komunističkim zločinima

Poslije 2010. godine u Hrvatskoj je niknuo zabrinjavajuće velik broj formalnih i neformalnih udruga koje se neformalno nazivaju kraticom "antifa" te okupljaju relativno velik broj simpatizera, od organizacija građanskog društva tipa Documente - Centra za suočavanje s prošlošću Vesne Teršelič, preko SNV-a Milorada Pupovca do Saveza antifašističkih boraca i antifašista RH Ivana Fumića.

Takvih udruga ima raznih, formalnih od Antifašističke lige Republike Hrvatske, koja je iz nikad javno objavljenih razloga osnovana dvaput(sic), 9.5.2014. te 21.3.2015. preko ultraljevičarske i neokomunističke Radničke fronte do anonimaca na Facebooku.

Ciljevi im idu od onih pozitivnih, zahtijevanja da Hrvatska dosljedno primjenjuje ustavne odredbe o pravnoj, demokratskoj i socijalno osjetljivoj državi, do samo prividno pozitivnih, a u stvarnosti krajnje negativnih i protuustavnih traženja integracije antifašizma u temelje hrvatskog društva. Ova druga krajnost, traženje integracije antifašizma u Ustav je skoro pa samorazumljivo, jer formalno antifašizam ne piše u Ustavu, iako su političari poput Mesića znali o tome pričati dezinformacije, jer ZAVNOH i antifašizam nisu identične stvari. ZAVNOH je ratni hrvatski parlament, antifašizam je idejna vrijednost suprotstavljanja fašizmu, nažalost u Hrvatskoj se zbila totalitarna, zločinačka realizacija komunizma koja se samo skrivala iza pozitivne idejne vrijednosti antifašizma. Zaključak je da traženje integracije antifašizma u Ustav skriva dvije stvari, apologiju komunističkih zločina i onemogućavanje bilo kakve lustracije, koja je dugo i predugo zakašnjela.

Kako je antifašizam u Hrvatskoj postao zločinački totalitarizam

Danijel Srb iz HSP-a izjavio je u povodu osnivanja Antifašističke lige RH (ALRH): "Već se duže vrijeme određeni sloj društva, napose ovaj gore nabrojani, "lovi" za antifašizam koji im samo služi kao paravan za proboj na političku scenu. To su, zapravo, ljudi bez ideje". Osim objašnjenja povratka nečemu nestalom 1945. godine, na što se vrhovništvo totalitarističkog jugoslavenskog društva pozivalo do 1990. godine, pragmatizmom ljudi nesposobnih drugačije osmisliti svoj politički program, ima i drugih, važnijih objašnjenja.

Biskup Vlado Košić je rekao:

„... antifašizam koji se slavi zapravo (je) često maska iza koje se krije zločinački komunizam. I baš je sada naš predsjednik (Josipović) otvoreno kazao da on skida kapu komunizmu, on se klanja i kaže da je to najbolje što je bilo na ovome svijetu. A, tolike je počinio žrtve! Zamislite, od preko 100 milijuna žrtava palih u 20. stoljeću, najviše ih je prouzročio komunizam. Daniel Goldhagen tvrdi da je tijekom 20. stoljeća od strane komunističkih režima “ubijeno više ljudi nego od bilo koje druge vrste sustava.” ... Ako se ne raščisti s tim i jasno ne osude svi totalitarizmi, sva ubijanja ljudi, sva zatiranja i počinjene nepravde, ne može se ići naprijed. Da je, recimo, u podijeljenoj Njemačkoj poslije Drugog svjetskog rata bilo podijeljeno stanje, s jedne strane osuđivanje Hitlera i nacizma, a na drugoj strani odobravanje – nikad ne bi bilo takva jedinstva njemačke nacije ni takva gospodarskoga prosperiteta. A mi u Hrvatskoj imamo suprotan primjer: u Vukovaru i u mirno integriranim područjima jedna djeca mogu u školi učiti kako je Domovinski bio građanski rat, a druga da je to bila agresija Srbije na Hrvatsku. To je nedopustivo! Ako nemamo sloge i ako dopuštamo da nam još uvijek vladaju pojedinci po mentalnoj strukturi komunisti – koji kažu da nema komunističkih zločina, da je taj Tito sam anđeo, da su partizani odreda bili sveci i nisu ni mrava zgazili – a posvuda tolike jame i stratišta tisuća žrtava koje oplakuju njihovi najmiliji, onda je tu doista netko lud ili namjerno zaluđuje narod. Onda se radi o potpuno zamijenjenim tezama, preduvjetu koji našem narodu ne može dati slobodu da diše punim plućima, da se razvija i ide naprijed.”

(Mons.dr. Vlado Košić, 2014.)

Na to Crkva, a napose mons.dr. Košić upozoravaju već godinama, u izjavi iz 2009.: "Sve masovne zločine i grobišta treba istražiti, a odgovorne procesuirati. Dojam je da i danas neki koji su bili bliski zločincima žele prikriti zločine. Ni u državnim ustanovama nema dovoljno volje da se istraže masovni zločini. Antifašizam i komunistički zločini nisu isto, svaki je nerasvijetljeni zločin klica za nove zločine." Biskup Mrzljak tome je dodao kako se knjiga o žrtvama Drugoga svjetskog rata može zatvoriti tek onda kad sve njezine stranice budu ispisane.

Biskup Mrzljak, 2016.:

„Mi možemo ovdje nabrajati mnoge nestale 12. travnja 1945. u Vukovaru, i stotine tisuća sudionika hrvatskoga križnoga puta, ali za te zločine nema krivaca, nema osuđenih. Nismo danas ovdje da to istražujemo, ali nas boli skrivanje istine. Zločin komunizma nije samo u tim mučenjima i ubojstvima, nego i u desetljećima nasilne propagande i laži. Morali smo to trpjeti i podnositi o našim nevinim ljudima; djeca o svojim roditeljima, roditelji o svojim sinovima i kćerima, žene o svojim muževima, o mnogim našim vrlim rodoljubima i intelektualcima koji su voljeli svoju obitelj, svoju domovinu, svoju Katoličku Crkvu, a često im je to bio jedini grijeh. Smetali su onima koji su ovdje na zemlji željeli ostvariti društvo bez Boga, na čije su mjesto stavili čovjeka ili neku svoju ideološku skupinu. Na žalost, još i danas ti ljudi i te ideologije imaju svoje sljedbenike i svoje pristaše koji ne priznaju zločine ili ih čak opravdavaju, da je to bila borba za slobodnu Hrvatsku. Desetljećima su građeni mitovi na lažima komunizma i teško se ruše, i teško se probija istina. No to se često događalo u povijesti, pobjednici su pisali povijest, ali ona nije ipak bila dugoga vijeka!”

(Mons.dr. Josip Mrzljak)

Uloga državnih institucija u ometanju sučeljavanja s prošlošću

Znajući sve ovo nije čudna pojava antifa udruga. Zabrinjavajuće je što su državni organi poput DORH-a toliko neefikasni u pogledu svoje zakonske odgovornosti da Hrvatskoj stižu packe iz Njemačke, konkretno od bavarskog pravosuđa. Željko Olujić, bivši glavni državni odvjetnik izjavio je 2015. tijekom postupka protiv Josipa Perkovića i Zdravka Mustača: "'Naravno da vam u DORH-u neće priznati da su prijetili svjedoku. Da to priznaju, protiv njih bi po hitnom postupku trebalo provesti kazneni progon i stegovni postupak. Prijetnje sudskim svjedocima je teška zlouporaba položaja i ovlasti i za to se ide u zatvor. Očito je da takve skandale izazivaju Bajićevi ljudi. No, oni to neće sami priznati." Višnja Starešina komentirala je presudu bavarskog suda: "“Nemam razloga sumnjati u presudu njemačkog suda obzirom na kvalitetu njemačkog pravosuđa i njemačke države. Ovom presudom je napravljen iskorak kojeg nije bilo u stanju napraviti hrvatsko pravosuđe. Osuđeni agenti, Perković i Mustač, osuđeni su kao sudionici, međutim, u presudi je pokazano koliko je to bilo djelovanje komunističkog sustava koji je primjenjivao državni terorizam prema svojim političkim protivnicima, tako u zaštitu svojih oligarhija i njihovih financijskih transakcija”, i dodala kako ju žalosti da DORH nije u 25 godina postojanja našao snage da podigne i procesuira bilo koji od tih slučajeva.

Antifa udruge ometaju ili pokušavaju spriječiti sučeljavanje s prošlošću u Hrvatskoj, posebno je znakovito da u tom ometanju sučeljavanja s prošlošću sudjeluje udruga "Documenta - Centar za suočavanje s prošlošću", gdje je očito poželjno suočavanje sa zločinima u Domovinskom ratu, ali se suočavanje sa zločinima partizana i komunista pokušava onemogućiti na sve moguće načine. Sudac Dauster je u obrazloženju presude Perkoviću i Mustaču izjavio:

„Do ovog procesa je pred ovim sudom došlo samo zato jer se to prije toga nije dogodilo u Hrvatskoj. Mi ovdje ne postavljamo pitanje zašto je to bilo tako. Nadamo se da će u zemljama koje su nastale nakon raspada Jugoslavije doći do znanstvenog sučeljavanja s ovim povijesnim razdobljem. Koliko je to polje tamo neistraženo dovoljno govori činjenica da smo morali kao vještake pozvati jednog danskog i jednog njemačkog povjesničara. Budući naraštaji će donijeti svoj sud o tomu zašto se proces sučeljavanja s tom stranom povijesti još nije dogodio.”

(Manfred Dauster, 2016.)

Povezani članci

• Krajnja ljevica
• Ljevičarski ekstremizam
• Ljevičarski fašizam

Vanjske poveznice

• http://direktno.hr/en/2014/direkt/64316/Biskupi-o-pro%C5%A1losti-Manipulira-se-brojem-%C5%BErtava-pogotovo-u-Jasenovcu.htm