Lidija Vukčević

Ovaj članak nema wikipoveznica ili ih ima premalo. Članak treba dopuniti dodavanjem wikipoveznica na druge pojmove.

Lidija Vukčević (Zagreb, 27. rujna 1954.), znanstvenica, književnica i fotografkinja. Diplomirala jugoslavistiku i filozofiju, magistrirala i doktorirala  na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Postdoktorsko usavršavanje na Universite Stendhal Grenoble, Francuska. Niz godina radila kao srednjoškolska i sveučilišna nastavnica, mentorica i viši predavač, u zemlji i inozemstvu.

Objavila pedesetak znanstvenih i preko stotinu stručnih radova u domaćoj i inozemnoj periodici na hrvatskom i talijanskom jeziku o književnicima 20. i 21. stoljeća. Prevodi i objavljuje s talijanskog i na talijanski jezik.

Objavila:

• dvije znanstvene monografije o:

1. Veljku Milićeviću (1985.) i
2. Milošu Crnjanskom (1995.), Romani Miloša Crnjanskog - evolucija romaneskne forme

• pet zbirki pjesama
  

• šest zbirki poezije
  

1. Boja šafrana, 1992.
2. Il velo, 1997.(na talijanskom, vlastiti prijevod)
3. Latinska knjiga, 1998.
4. Lepeza, 1999.
5. Zagrljaj jezika, 2011.
6. Blagi dani, 2021.
   

• jedanaest knjiga proze:

1. Rječnik slučajnosti, 2006.
2. Pisma jednog teroriste jednom sadisti, 2006.
3. Moj filozofski rječnik, 2008.
4. Obične stvari, 2009.
5. Fabrika malih utopija, 2011.
6. Kiši li neprekidno nad Kotorom?, 2012.
7. Rječnik nužnosti, 2013.
8. Istinite priče, 2014.
9. Zapadni zapisi, 2015.
10. Poetika tijela, 2016.
11. Zemlja kava, more tinta, nebo ruzmarin, 2018.

U pripremi za tisak:  L'abbraccio della lingua (prepjev A. Anellija i L. Vukčević, na talijanski jezik, Ticinum editore, Italija).

Od 2012. bavi se fotografijom. Izlaže u Italiji, Zagrebu i Crnoj Gori. Sedam samostalnih izložbi.
Od 2015. godine je u mirovini zaslužne hrvatske umjetnice.