Lidija Andrejevna Ruslanova | |
---|---|
Ime u rodnom listu | Praskovja Andrianovna Lejkina-Goršenina[1] |
Rođen/a | Černavka, Saratovsa gubernija, Rusko Carstvo 27. listopada 1900. |
Umro/umrla | Moskva, Sovjetski Savez 21. rujna 1973. |
Žanr/ovi | ruske narodne pjesme |
Lidija Andrejevna Ruslanova (erzjanski i ruski: Лидия Андреевна) (Černavka, 27. listopada 1900. – Moskva, 21. rujna 1973.) bila je ruska narodna izvođačica.[2] Erzjanskog je etniciteta.[3]
Djetinjstvo i mladost
Rođena je 27. listopada 1900. u selu Černavka u seljačkoj obitelji.Lua error in Modul:Footnotes at line 38: data for mw.loadData contains unsupported data type 'function'. Do pete godine oba roditelja su joj umrla; otac u rusko-japanskom ratu, a majka ubrzo nakon toga. Kao siroče veći dio svog djetinjstva provela je u sirotištu.Lua error in Modul:Footnotes at line 38: data for mw.loadData contains unsupported data type 'function'. Počela je pjevati kada se pridružila lokalnom dječjem župnim zboru i ubrzo je postala solistica.[4]
Ujak ju je pozvao da radi u tvornici namještaja. Jedan od vlasnika tvornice čuo je kako pjeva dok je radila i preporučio joj da ode na konzervatorij u Saratov.[5] Međutim, nije uživala u akademskom studiranju.[2] Tijekom Prvog svjetskog rata, radila je u bolničkom vlaku i tijekom ovog razdoblja upoznala je Vitalija Stepanova, s kojim je imala dijete, rođeno u svibnju 1917. Napustio ju je poslije godinu dana zbog neurednog načina života.[5] Potom se udala za drugog muškarca koji je kasnije umro u Ruskom građanskom ratu, od koga je uzela svoje prezime.Lua error in Modul:Footnotes at line 38: data for mw.loadData contains unsupported data type 'function'.
Karijera
Svoj prvi koncert imala je sa 16 godina pred vojnom publikom, gdje je otpjevala sve što je znala.[5] Prvi je put počela pjevati za ruske vojnike tijekom Ruskog građanskog rata, a debitirala je kao profesionalna pjevačica u Rostov na Donu 1923.[4] Bila je poznata po svom pjevačkom glasu i timbru, koji je oživljavao stare tradicije u kojima će nastupiti solisti u svečanim prilikama.[2] Do 1929. živjela je sa službenikom iz Čeke, a zatim se ponovo udala, ovaj put za Vladimira Krjukova.[6]
Tijekom 1930-ih, postala je izuzetno popularna.[6] Postala je umjetnica državnog udruženja glazbenih, scenskih i cirkuskih poduzeća 1933., a nastupala je širom Rusije tijekom ostatka desetljeća.[2] Kada je izbio Drugi svjetski rat, neprekidno je obilazila jedan po jedan front, kako bi povećala hrabrost vojnika svojim domoljubnim pjesmama.Lua error in Modul:Footnotes at line 38: data for mw.loadData contains unsupported data type 'function'. Njene značajne pjesme bile su Valenka i Kaćuša, napisane posebno za nju. Tijekom Bitke za Berlin, nastupila je na pragu Reichstaga.
Ruslanova je postala jedna od najbogatijih žena Sovjetske Rusije i tako je financirala izgradnju dvije Kaćuše, koje je ona predstavila Crvenoj armiji 1942.[4] Iste godine postala je umjetnica Ruske Sovjetske Federativne Socijalističke Republike.[2] Njeni grubi maniri i jezik apelirali su na vojnike da je smatraju kao potencijalnu prijetnju sovjetskim vlastima. Godine 1948., zbog povezanosti s maršalom Georgijem Žukovom (koji je vodio Crvenu armiju do poraza Nacističke Njemačke tijekom Drugog svjetskog rata, i koji je postao snažan politički protivnik Josifa Staljina u poslijeratnim godinama) suprug Ruslanove, heroj Sovjetskog Saveza, general-potpukovnik Vladimir Krjukov je uhapšen, a Ruslanova dvije godine kasnije. Bila je prisiljena potpisati izjavu da je njen suprug kriv za izdaju, ali je dobila kaznu na deset godina rada u logoru.[4]
U gulagu, u koji je bila upućena, postala je zvijezda koja je podjednako zadobila i logoraše i upravu. Zbog toga je preseljena u zatvorsku ćeliju u vladimirski centar. Nakon Staljinove smrti, puštena je 4. kolovoza 1953.; bila je mršava, posijedila i imala je poteškoće s hodanjem. Međutim, vratila se pjevanju vrlo brzo. Njeno vrijeme provedeno u zatvoru bilo je nepoznato u tisku sve do idućeg desetljeća.Lua error in Modul:Footnotes at line 38: data for mw.loadData contains unsupported data type 'function'. Iako su je nagrade i titule zaobišle, Ruslanova je predsjedavala prvim svjetskim festivalom sovjetskih pjesama. Pjevanjem se bavila sve do svoje smrti 21. rujna 1973. u 72. godini života.[4]
Diskografija
Izvori
- ↑ С. Е. Михеенков. Лидия Русланова. Душа-певица. — М.: Молодая гвардия, 2014. — 352 с. — ISBN 978-5-235-03688-8.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 "Ruslanova Lidia singer :: people :: Russia-InfoCentre". Russia-InfoCentre. http://www.russia-ic.com/people/general/r/235/ Pristupljeno 16. listopad 2008.
- ↑ Юрий Белов. "Девушка пела в церковном хоре". Молва. http://www.molva33.ru/news/?news=1211 Pristupljeno 23. veljača 2009.
- ↑ 4,0 4,1 4,2 4,3 4,4 Ferrero, Ángel. "Katiusha is 70 years old". cubanow.net. http://www.cubanow.net/pages/loader.php?sec=19&t=2&item=5587 Pristupljeno 16. listopad 2008. [neaktivna poveznica]
- ↑ 5,0 5,1 5,2 Script error: The function "harvard_citation_no_bracket" does not exist..
- ↑ 6,0 6,1 Script error: The function "harvard_citation_no_bracket" does not exist..
- ↑ "Альбом "Поёт Лидия Русланова"". bgshop.ru. Inačica izvorne stranice arhivirana 18. ožujak 2009.. http://www.bgshop.ru/description.aspx?product_no=8812118 Pristupljeno 25. veljača 2009.
- ↑ "Альбом «Царица русской песни". rstfond.ru. http://www.rstfond.ru/index.php?productID=121 Pristupljeno 25. veljača 2009.
- ↑ "Поёт Лидия Русланова. Русские народные песни. Записи 1930-40-х годов". blagoslovenie.su. http://blagoslovenie.su/izdat/disk/disk_ruslanova/ru/index.php?img=1 Pristupljeno 25. veljača 2009.
- ↑ "Имена на все времена. Лидия Русланова (mp3)". ozon.ru. http://www.ozon.ru/context/detail/id/4153976/ Pristupljeno 27. ožujak 2021.
Literatura
- MacFadyen, David (2002). Songs for Fat People. McGill-Queen's Press. ISBN 0-7735-2441-X. https://archive.org/details/songsforfatpeopl0000macf