Lidija Ruslanova

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Lidija Andrejevna Ruslanova
Datoteka:Лидия Русланова в Берлине в 1945 году.jpg
Ruslanova 1945. godine u Berlinu
Ime u rodnom listuPraskovja Andrianovna Lejkina-Goršenina[1]
Rođen/aČernavka, Saratovsa gubernija, Rusko Carstvo
27. listopada 1900.
Umro/umrlaMoskva, Sovjetski Savez
21. rujna 1973.
Žanr/oviruske narodne pjesme
Datoteka:Лидия Андреевна Русланова.jpg
Ruslanova 1930-ih

Lidija Andrejevna Ruslanova (erzjanski i ruski: Лидия Андреевна) (Černavka, 27. listopada 1900.Moskva, 21. rujna 1973.) bila je ruska narodna izvođačica.[2] Erzjanskog je etniciteta.[3]

Djetinjstvo i mladost

Rođena je 27. listopada 1900. u selu Černavka u seljačkoj obitelji.[4]

Do pete godine oba roditelja su joj umrla; otac u rusko-japanskom ratu, a majka ubrzo nakon toga. Kao siroče veći dio svog djetinjstva provela je u sirotištu.[5]
Počela je pjevati kada se pridružila lokalnom dječjem župnim zboru i ubrzo je postala solistica.[6]

Ujak ju je pozvao da radi u tvornici namještaja. Jedan od vlasnika tvornice čuo je kako pjeva dok je radila i preporučio joj da ode na konzervatorij u Saratov.[7] Međutim, nije uživala u akademskom studiranju.[2] Tijekom Prvog svjetskog rata, radila je u bolničkom vlaku i tijekom ovog razdoblja upoznala je Vitalija Stepanova, s kojim je imala dijete, rođeno u svibnju 1917. Napustio ju je poslije godinu dana zbog neurednog načina života.[7] Potom se udala za drugog muškarca koji je kasnije umro u Ruskom građanskom ratu, od koga je uzela svoje prezime.[8]


Karijera

Svoj prvi koncert imala je sa 16 godina pred vojnom publikom, gdje je otpjevala sve što je znala.[7] Prvi je put počela pjevati za ruske vojnike tijekom Ruskog građanskog rata, a debitirala je kao profesionalna pjevačica u Rostov na Donu 1923.[6] Bila je poznata po svom pjevačkom glasu i timbru, koji je oživljavao stare tradicije u kojima će nastupiti solisti u svečanim prilikama.[2] Do 1929. živjela je sa službenikom iz Čeke, a zatim se ponovo udala, ovaj put za Vladimira Krjukova.[9]

Tijekom 1930-ih, postala je izuzetno popularna.[9] Postala je umjetnica državnog udruženja glazbenih, scenskih i cirkuskih poduzeća 1933., a nastupala je širom Rusije tijekom ostatka desetljeća.[2] Kada je izbio Drugi svjetski rat, neprekidno je obilazila jedan po jedan front, kako bi povećala hrabrost vojnika svojim domoljubnim pjesmama.[10]

Njene značajne pjesme bile su Valenka i Kaćuša, napisane posebno za nju. Tijekom Bitke za Berlin, nastupila je na pragu Reichstaga.

Ruslanova je postala jedna od najbogatijih žena Sovjetske Rusije i tako je financirala izgradnju dvije Kaćuše, koje je ona predstavila Crvenoj armiji 1942.[6] Iste godine postala je umjetnica Ruske Sovjetske Federativne Socijalističke Republike.[2] Njeni grubi maniri i jezik apelirali su na vojnike da je smatraju kao potencijalnu prijetnju sovjetskim vlastima. Godine 1948., zbog povezanosti s maršalom Georgijem Žukovom (koji je vodio Crvenu armiju do poraza Nacističke Njemačke tijekom Drugog svjetskog rata, i koji je postao snažan politički protivnik Josifa Staljina u poslijeratnim godinama) suprug Ruslanove, heroj Sovjetskog Saveza, general-potpukovnik Vladimir Krjukov je uhapšen, a Ruslanova dvije godine kasnije. Bila je prisiljena potpisati izjavu da je njen suprug kriv za izdaju, ali je dobila kaznu na deset godina rada u logoru.[6]

U gulagu, u koji je bila upućena, postala je zvijezda koja je podjednako zadobila i logoraše i upravu. Zbog toga je preseljena u zatvorsku ćeliju u vladimirski centar. Nakon Staljinove smrti, puštena je 4. kolovoza 1953.; bila je mršava, posijedila i imala je poteškoće s hodanjem. Međutim, vratila se pjevanju vrlo brzo. Njeno vrijeme provedeno u zatvoru bilo je nepoznato u tisku sve do idućeg desetljeća.[11]

Iako su je nagrade i titule zaobišle, Ruslanova je predsjedavala prvim svjetskim festivalom sovjetskih pjesama. Pjevanjem se bavila sve do svoje smrti 21. rujna 1973. u 72. godini života.[6]

Diskografija

  • Поёт Лидия Русланова (1996.)[12]
  • Царица Русской песни (2000.)[13]
  • Русские народные песни (2002.)[14]
  • Имена на все времена (2007.)[15]

Izvori

  1. С. Е. Михеенков. Лидия Русланова. Душа-певица. — М.: Молодая гвардия, 2014. — 352 с. — ISBN 978-5-235-03688-8.
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4
    • Parametar accessdate nije dopušten u klasi web

  3. • Parametar accessdate nije dopušten u klasi web

  4. MacFadyen 2002, str. 201.
  5. MacFadyen 2002, str. 201–202.
  6. 6,0 6,1 6,2 6,3 6,4
    • Parametar accessdate nije dopušten u klasi web

    [neaktivna poveznica]

  7. 7,0 7,1 7,2 Script error: The function "harvard_citation_no_bracket" does not exist..
  8. MacFadyen 2002, str. 202–203.
  9. 9,0 9,1 Script error: The function "harvard_citation_no_bracket" does not exist..
  10. MacFadyen 2002, str. 204.
  11. MacFadyen 2002, str. 208.
  12. • Nepoznat parametar: archiveurl
    • Nepoznat parametar: archivedate
    • Parametar accessdate nije dopušten u klasi web

  13. • Parametar accessdate nije dopušten u klasi web

  14. • Parametar accessdate nije dopušten u klasi web

  15. Имена на все времена. Лидия Русланова (mp3). ozon.ru 0. Pristupljeno 27 March 2021.

Literatura

• Nepoznat parametar: ref

Vanjske poveznice