Leptaulus
| Leptaulus | |
|---|---|
| Sistematika | |
| Carstvo: | Plantae |
| Divizija: | Tracheophyta |
| Razred: | Magnoliopsida |
| Red: | Aquifoliales |
| Porodica: | Cardiopteridaceae |
| Rod: | Leptaulus Benth. |
Leptaulus rod je grmova i manjih stabala iz porodice Cardiopteridaceae, reda Aquifoliales. Obuhvaća šest priznatih vrsta rasprostranjenih u tropskoj Africi i na Madagaskaru. Većina vrsta nastanjuje vlažne tropske šume.[1]
Opis
Pripadnici roda su grmovi ili mala stabla. Listovi su jednostavni, naizmjenični, bez palistića, cjelovita ruba i uglavnom kožasti. Nervatura je perasta; bočne žile lučno se povijaju i međusobno povezuju prije ruba plojke.[2]
Cvatovi su pazušni, smješteni nešto iznad pazušca ili nasuprot listovima. Cvjetovi se pojavljuju pojedinačno ili u kratkim, gotovo štitastim cimama. Dvospolni su, pravilni i peterodijelni.[2]
Čaška je građena od pet lapova sraslih pri osnovi; njihovi se rubovi u pupu blago preklapaju. Vjenčić ima pet latica koje su srasle gotovo cijelom duljinom i tvore karakterističnu usku cijev. Samo su njihovi kratki vršni dijelovi slobodni, u pupu se dodiruju rubovima, a nakon otvaranja cvijeta savijaju prema van.[2]
Prašnika je pet i izmjenjuju se s laticama. Filamenti su većim dijelom prirasli uz latice odnosno cijev vjenčića, dok su antere duguljaste do jajasto-duguljaste. Nektarni disk nije razvijen.[2]
Plodnica je nadrasla, jednolokularna, s dva viseća sjemena zametka. Vrat tučka je tanak, donekle ekscentrično smješten, a njuška malena do ljevkasta. Od dva sjemena zametka u pravilu se razvija samo jedan.[2]
Plod je duguljasto-elipsoidna koštunica s tvrdim, odrvenjelim endokarpom i jednom velikom sjemenkom. Endosperm je obilan, a kod roda može biti naboran odnosno ruminatan.[2]
Rasprostranjenost i ekologija
Rod je raširen u zapadnoj, središnjoj i dijelovima istočne tropske Afrike, od Senegala i Gvineje preko područja Gvinejskog zaljeva i porječja Konga do Južnog Sudana, Ugande i Tanzanije, a prema jugu do Angole i Zambije. Dvije vrste zastupljene su na Madagaskaru.[1]
Kontinentalne vrste uglavnom rastu u vlažnim tropskim šumama, često kao grmovi ili manja stabla šumskog podrasta. Madagaskarski predstavnici obuhvaćaju i vrste prilagođene sezonski sušim tropskim staništima.
Sistematika i povijest
Rod je ustanovio britanski botaničar George Bentham 1862. godine u djelu Genera Plantarum, koje je objavljivao zajedno s Josephom Daltonom Hookerom. U istoj je obradi opisana Leptaulus daphnoides Benth. & Hook.f., tipska vrsta roda.[3]
Henri Ernest Baillon ustanovio je 1892. zaseban rod Acrocoelium. Njegova vrsta Acrocoelium congolanum poslije je premještena u Leptaulus kao Leptaulus congolanus, a Plants of the World Online danas Acrocoelium smatra heterotipskim sinonimom roda Leptaulus.
Rod je tradicionalno bio uključen u široko shvaćenu porodicu Icacinaceae. Krajem 19. stoljeća Philippe Édouard Léon Van Tieghem izdvajao je skupinu oko ovog roda u zasebnu porodicu Leptaulaceae. To ime danas se smatra sinonimom, odnosno obuhvaćeno je šire shvaćenom porodicom Cardiopteridaceae.
Molekularnofilogenetsko istraživanje Jespera Kåreheda iz 2001. pokazalo je da široko shvaćene Icacinaceae nisu monofiletske. Leptaulus je zajedno s Cardiopteris, Citronella i Gonocaryum smješten u skupinu reda Aquifoliales povezanu s Cardiopteridaceae. Sustav APG III 2009. izričito je uključio Leptaulus u Cardiopteridaceae i Leptaulaceae obuhvatio tom porodicom; isti položaj zadržan je u suvremenoj klasifikaciji.[3]
Plants of the World Online danas prihvaća šest vrsta.
Vrste
- Leptaulus citrioides Baill.
- Leptaulus congolanus (Baill.) Lobr.-Callen & Villiers
- Leptaulus daphnoides Benth. & Hook.f.
- Leptaulus grandifolius Engl.
- Leptaulus holstii (Engl.) Engl.
- Leptaulus madagascariensis Villiers
Sinonimi roda
Heterotipski:
- Acrocoelium Baill. in Bull. Mens. Soc. Linn. Paris 2: 988 (1892)