Leplaea mangenotiana
| Leplaea mangenotiana | |
|---|---|
| Sistematika | |
| Carstvo: | Plantae |
| Divizija: | Tracheophyta |
| Razred: | Magnoliopsida |
| Red: | Sapindales |
| Porodica: | Meliaceae |
| Potporodica: | Melioideae |
| Tribus: | Trichilieae |
| Rod: | Leplaea |
| Vrsta: | L. mangenotiana |
| Dvojno ime | |
| Leplaea mangenotiana (Aké Assi & Lorougnon) E.J.M.Koenen & J.J.de Wilde | |
Leplaea mangenotiana je biljna vrsta iz porodice jasenjačevki. Prirodno područje rasprostranjenosti ove vrste je od Liberije do jugozapadne Obale Bjelokosti. Opisana je 2012.[1]
Morfologija
Leplaea mangenotiana je grm iz porodice Meliaceae, visok do oko 4 m, s tankim savitljivim stabljikama promjera do 1 cm. Grane nose velike, blijede i udubljene ožiljke otpalih listova, a mladi su dijelovi sitno dlakavi i prekriveni tamnosmeđim do gotovo crnim žljezdastim izlučevinama.[2]
Listovi su razmjerno malobrojni i skupljeni u gornjem dijelu grana. Neparno su perasti, najčešće s 5–9 liski, rijetko s tri ili jedanaest. Liske su nasuprotne ili gotovo nasuprotne, eliptične, duguljaste ili obrnuto jajaste, duge 7–30 cm. Završna i gornje bočne liske obično su najveće. Gornja strana gotovo je gola, dok je donja gusto žljezdasto istočkana; točkice su vidljive tek pod povećanjem. Sekundarne žile zakrivljuju se i međusobno spajaju prije ruba plojke.[2]
Cvatovi su pazušni ili nadpazušni, katkad izbijaju sa starijih grana. Rahlo su metličasto razgranati i dugi 2–11 cm. Osi cvata uzdužno su izbrazdane i kratko dlakave.[2]
Cvjetovi su funkcionalno jednospolni. Čaška je čašasta, cjelovita ili vrlo plitko četverorežnjevita, obrasla sitnim dlačicama i upadljivim tamnosmeđim do crnkastim priljubljenim trihomima. Latice su četiri, bijele ili zelenkastožute, usko obrnuto jajaste do lopatičaste, izvana sitno dlakave.[2]
Prašničke niti srasle su u valjkastu prašničku cijev dugu 6,5–8,5 mm, narovašena vrha. U muškim cvjetovima razvijeno je 7–10 prašnika, a antere su zatvorene unutar cijevi. Zakržljali tučak vitak je i razmjerno dobro razvijen.[2]
Ženski cvjetovi slični su muškim, ali njihove antere ne stvaraju zreo pelud. Plodnica je valjkasta do obrnuto jajasta, gusto obrasla dugim srebrnastim dlakama i prividno dvopretinasta. Pregrada je vrlo tanka i možda sekundarno nastala, a u plodnici su dva jedan iznad drugoga položena sjemena zametka.[2]
Plod je vjerojatno neotvarajuć, jajast do kuglast, širok 2,5–3,5 cm, sa sitnim bradavičastim vrhom. Pri zrelosti je žućkast, tankih stijenki i sadrži dvije do četiri sjemenke. Sjemenke su gotovo kuglaste, s dvjema spljoštenim plohama na strani okrenutoj osi ploda, te su potpuno obavijene tankom sarcotestom.[2]
Rasprostranjenost i stanište
Vrsta je poznata samo iz Obale Bjelokosti i Liberije, s područja sjeverno od rta Palmas, približno do 5° sjeverne geografske širine. Endemična je u gornjogvinejskom dijelu gvinejsko-kongoanskoga florističkog područja.[2]
Raste u obalnim i riječnim šumama, od razine mora do oko 200 m. Cvate od siječnja do lipnja, a plodonosi od siječnja do listopada.[2]
Ostalo
Izvorno je opisana kao Heckeldora mangenotiana Aké Assi & Lorougnon, a poslije je premještena u rod Guarea kao Guarea mangenotiana.
Autori su predložili kategoriju kritično ugrožena – CR B2ab(i,ii,iii). Poznata je iz vrlo maloga broja zbirki, s procijenjenim područjem zaposjedanja manjim od 50 km². Glavno nalazište u Obali Bjelokosti bilo je pod snažnim pritiskom sječe, a iz Liberije postoje samo dva stara nalaza, oba prije 1950. godine. [2]
Sinonimi
Homotipski:
- Guarea mangenotiana (Aké Assi & Lorougnon) J.J.de Wilde in Blumea 52: 197 (2007)
- Heckeldora mangenotiana Aké Assi & Lorougnon in Bull. Soc. Bot. France 136: 167 (1989)