Lena

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
Disambig.svg Ovo je glavno značenje pojma Lena. Za druga značenja pogledajte Lena (razdvojba).
Lena
LenaJakutsk.jpg
Lena kod Jakutska
Duljina 4472 km
Nadm. visina izvora 1640 m
Prosječni istjek Laptevsko more
prosjek 17.000 m3/s
maksimum 200.000 m3/s
minimum 366 m3/s
drugdje
Kirensk 480 m3/s
Vitim 1.700 m3/s
Olekminsk

4.500 m3/s
Pritok Viljuj 12.100[1] m3/s

Površina porječja 2.500.000 km2
Izvor Bajkalske planine, Irkutska oblast, Rusija
Ušće Delta Lene, Arktički ocean, Laptevsko More. (Delta)
Države Flag of Russia.svg Ruska Federacija
Gradovi Ust-Kut, Kirensk, Lensk, Olekminsk, Jakutsk, Sangar
Slijev Arktičkooceanski
Ulijeva se u Laptevsko more[2]
Plovna od − do Od ušća do Kačuga. Veći dio godine zaleđena.
Lena watershed.png
Porječje Lene

Lena (rus. Лена) je rijeka u Rusiji. S dužinom od 4472 km deseta najduža rijeka na svijetu i deveta po volumenu vode. Najistočnija od tri velike rijeke arktičkooceanskog slijeva, uz Ob i Jenisej. Poriječje Lene obuhvaća veći dio istočnog Sibira.

Opis

Satelitska snimka delte Lene.
  1. PREUSMJERI Predložak:UNESCO – svjetska baština

Lena izvire južno od Srednjosibirske visoravni, na nadmorskoj visini od 1640 metara u Bajkalskim planinama, 7 km od istoimenog jezera. Velikim deltastim ušćem (oko 30.000 km2[3]) ulijeva se u Laptevsko more. Porječje obuhvaća oko 2.500.000 km2. važni su pritoci Vitim, Olekma, Aldan, i Velpij. Plovna do Ust'-Kuta; za manje brodove do Kačuge. Lena je glavni prometni put u rudama bogatoj Jakutiji. U nizinskom području zaleđena kraja listopada do početka lipnja; u gornjem toku od početka studenog do svibnja. Režim je nivalnopluvijalni. Kolebanje između najvišeg i najnižeg vodostaja iznosi u donjem toku 20 m, a u gornjem do 8 m. Glavna pristaništa: Kačuga, Žigalovo, Osetrovo, Kirensk, Vitim, Olekminsk, Jakutsk, Žigansk, Bulun i Tiksi. Lena s pritocima ima znatan hidroenergetski potencijal. Vode Lene bogate su ribom.

Povijest

Većina istraživača smatra da je naziv rijeke vuče porijeklo od originalnog naziva naroda Evenki Elyu-Ene, u prevodu "velika rijeka". Prije ruskog naseljavanja područja, najbrojniji lokalni narodi bili su Jakuti, nastanjeni u srednjem toku između pritoka Aldan i Viluj, Evenki (također poznati kao Tunguzi), na velikom području gornjeg toka i nekoliko zajednica Evena u nižem toku i području ušća. Ruska kolonizacija započinje u prvoj polovici 17. stoljeća, isprva s kozacima u službi utjecajnih ruskih obitelji, potom i regularnom vojskom. Kozaci su osnovali gradove Jakutsk (1642.)[4] i Lensk (1663.)[4] i Pokrovsk (1682.)[4]. Obim Ruske populacije duži niz desetljeća ostao je ograničen većinom na vojne utvrde i kažnjeničke kolonije. Baron Eduard Von Toll i Alexander von Bunge proveli su ekspediciju u području delte Lene i Novosibirskih otoka, za Rusku Carsku Akademiju Nauka 1885. godine. Istražili su deltu sa svojim brojnim rukavima koji utječu u polarno more. 1886. istražili su Novosibirske otoke i rijeku Janu s pritocima. Za vrijeme jednogodišnjeg istraživanja prešli su 25 000 km od kojih 4200 rijekama, provevši geodetska mjerenja. Porast lokalnog stanovništva naglo je porastao na prelazu iz 19. u 20. stoljeće, te su u to doba osnovana mnoga naselja: Aldan 1923.[4], Njurba 1930.[4], Mirni 1955.[4], te rudarski grad Nerjungri 1975.[4] Smatra se da Vladimir Ilijč Uljanov svoj nadimak "Lenjin" duguje upravo rijeci Leni, ali postoje razne, uglavnom neutemeljene teorije o porijeklu tog imena: od znaka sjećanja na tamošnji pogrom radnika u vrijeme carske Rusije, do sukoba s Georgijem Plehanovim koji je koristio nadimak "Volgin" u čast rijeke Volge, no u oba slučaja ime Lenjin datira prije navedenih događaja.

Galerija

Izvori

Vanjske poveznice

  1. PREUSMJERI Predložak:Rus oznaka
  1. PREUSMJERI Predložak:Rus oznaka