Toggle menu
310,1 tis.
50
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Lav Znidarčić

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija

Dr Lav Znidarčić (Split, 14. kolovoza 1918.Zagreb, 23. prosinca 2001.) bio je hrvatski odvjetnik, kulturni djelatnik, hrvatski uznik i rodoljub.

Životopis

Rodio se je u Splitu 1918. godine. U rodnom gradu završio je pučku školu i klasičnu gimnaziju. U Zagrebu je studirao na Pravnom fakultetu, gdje je diplomirao i 1942. doktorirao. Zaposlio se je u Zagrebu kao pravnik u Hrvatskoj radničkoj komori. Potom je radio u gospodarstvu i u upravnim tijelima. Sljedeće radno mjesto bilo mu je mjesto tajnika Rimokatoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu. Posljednje radno mjesto bilo mu je u odvjetničkoj struci u kojoj je ostao do odlaska u mirovinu. Šesnaest puta mijenjao je zaposlenja, šest se puta selio, četiri puta doživio premetačinu stana i četiri puta bio u zatvoru u razdobljima 1950. - 1953. i 1975. - 1976.

Dvije je godine proveo u zatvoru bez suđenja. Zbog raznih je razlog morao seliti s obitelji, uglavnom što su on ili supruga ostajali bez posla i tražili su nove mogućnosti za život. Siječnja 1957. doselio je s obitelji u Kakanj. Izabrao ga je kao najbolje rješenje ocjenjujući ponuđene uvjete. Lav i supruga zaposlili su se u Rudniku. Premda mu je supruga bila profesorica matematike i govorila njemački, nije smjela raditi u prosvjeti zbog svojih vjerskih uvjerenja i čestog posjećivanja misa u crkvi, zbog čega je u Bosanskom Brodu ostala bez posla. U kakanjskom rudniku posvetila se radu na obrazovanju kadrova, i poslije svakodnevno održavala nastavu na njemačkom jeziku za dvoje djece njemačkih inženjera koji su radili u TE u Čatićima. U Kaknju su proveli oko šest godina. Supruga Hella je svirala orgulje u crkvi. Kakanjcima je ostao u lijepom sjećanju. Kratko je radio u Zenici u Rudniku. Pripravnički je odradio u odvjetničkom uredu Fadila Imamovića, a na posao je svaki dan putovao vlakom. Zbog rada u katoličkoj organizaciji Veliko križarsko bratstvo, nigdje u BiH nije mogao dobiti odobrenje za otvaranje odvjetničkog ureda pa se 1962. godine vratio s obitelji u Zagreb. U Zagrebu je bio pravnik u poduzećima Vinoproduktu i Uniji. Ured je napokon smio otvoriti 1968. godine u Zagrebu i u njemu je radio do mirovine 1979. godine. Ured je preuzela kći. Volonterski je radio u Matici hrvatskoj sve do smrti. Bio je na poslovima odnosa s Hrvatima u inozemstvu, u kojoj je postao pročelnik te predsjednik njenog Časnoga suda.[1]

Bio je na glasu kao nesalomivi rodoljub. Važio je kao Hrvat koji je jasno, javno i hrabro isticao svoj katolički svjetonazor. Dolazak nedemokratskih totalitarističkih jugokomunističkih vlastiju 1945. godine brzo je osjetio. Kao takav im je smetao. Više su ga puta slali u zatvore u Zagrebu i Staroj Gradišci. Za slanje u zatvor vlastima nisu uvijek trebale presude, nekada su ga slali i bez presuda, a bilo je i slučaja kad su ga zatvarali i bez sudskih postupaka.

Nakon što je slomljeno hrvatsko proljeće, branio je studente i članove Matice hrvatske na političkim procesima.

Kada je 1991. obnovljena Matica hrvatska, postao je pročelnik Odjela za inozemstvo (sve dok taj Odjel nije ukinut) i obnašao je dužnost predsjednika Časnoga suda Matice hrvatske. Na toj dužnosti zadesila ga je smrt 23. prosinca 2001. u zagrebačkoj klinici Dubravi. U neovisnoj Hrvatskoj jedan od suradnika predsjednika Franje Tuđmana. [1]

Od Znidarčićeve djece veću je karijeru postigao Dobroslav, koji je sveučilišni profesor u SAD. Lavova sesta Anka bila je suprotna životna puta.[1]

Djelovao je u Križarskoj organizaciji još od prije rata. Velikom križarskom bratstvu pristupio je 1935. i djelovao u njemu sve do 1993. Bio je tajnik tog bratstva.

Umro je u Zagrebu 23. prosinca 2001. Pokopan je na Mirogoju 29. prosinca 2001..

Djela

Bio je urednik i suradnik mnogih časopisa i listova (»Odvjetnik«, »Kolo«, »Vijenac«, »Križarska straža«...)

Knjige:

  • knjiga svjedočanstava Alojzije Stepinac, Matica hrvatska, 1998.

Izvori

 
Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežnih stranica Matice hrvatske (http://www.matica.hr/).  Vidi dopusnicu za Wikipediju na hrvatskome jeziku: Matica hrvatska.
Dopusnica nije potvrđena VRTS-om.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.
  1. 1,0 1,1 1,2 Jergovic.com Raif Čehajić: Vjera u pravdu i pravičnost, 2. listopada 2017. (preuzeto 14. prosinca 2018.)

Vanjske poveznice