Toggle menu
310,1 tis.
36
18
525,5 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Lav Vigotski

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Lav Vigotski

Rođenje 17. studenog 1896.
Orša, Bjelorusija
Smrt 11. lipnja 1934.
Moskva, Rusija
Polje Psihologija

Lav Vigotski (rus. Лев Семёнович Выго́тский; Orša, Bjelorusija, 17. studenog 1896.Moskva, 11. lipnja 1934.) jedan od utemeljitelja sovjetske psihologije i osnivač kulturno-povijesne psihologije , koji je predložio sociokulturalni model mentalnog razvoja, koji odražava vjerovanje u socijalnu i kulturalnu osnovu individualnog razvoja u okviru povijesne perspektive. Jedan od pionira dječje psihologije, koji je razvio okvire najutjecajnije suvremene teorije o tome kako je socijalno iskustvo utječe na kognitivni razvoj.[1]

Lav Vigotski je rođen u Orši u Ruskom Carstvu (današnja Bjelorusija) u obitelji ruskih Židova. Otac mu je bio bankar. Sve do 1924. godine nije se bavio psihologijom, već književnom kritikom, teorijom književnosti i umjetnosti i lingvistikom.

Postao je znanstveni suradnik reformiranoga Instituta za psihologiju u Moskvi, gdje započinje istraživanja iz kojih će razviti kulturno-povijesnu koncepciju psiholoških pojava.

U svom prvom radu iz 1924. istražuje distinktivne psihološke karakteristike čovjeka, ističući da pored osobnoga postoji i povijesno i socijalno povijesno iskustvo, tj. kolektivna koordinacija ponašanja. Osnovnu koncepciju o problemima svijesti furmulira u istom radu. Tijekom 1928. i 1929. bavio se problemima kulturnoga razvoja djeteta, a smatra se daje do 1930. uobličio svoju kulturno-povijesnu teoriju psiholoških pojava.

Lav Vigotski umire 1934. godine u Moskvi od tuberkuloze s 38 godina, ne dočekavši izlazak iz tiska svog osnovnog djela „Mišljenje i govor”.

Djela

Većina djela Lava Vigotskog dugo nije tiskana u Sovjetskom Savezu. Tek četrdeset godina poslije njegove smrti jača njegov utjecaj. Nakon završetka hladnoga rata njegov je rad otkriven u Zapadnoj Europi i SAD-u te posljednjih 30-ak godina ima znatan utjecaj u svjetskoj psihologiji (tzv. Vigotskijeva škola). Uz Jeana Piageta smatra se utemeljiteljem psiholingvistike te razvojne i pedagoške psihologije.[2]

Njegova najznačajnija djela su:

  • Osnove defektologije, posth. 1986.
  • Psihologija umjetnosti, 1925. (tiskana prvi put 1968.)
  • Problemi kulturnog razvitka djeteta 1928.
  • Psihološke lekcije, 1932.
  • Mišljenje i govor, 1934.,

Izvori