Lasinjska kultura (u mađarskoj stručnoj literaturi kultura Balaton-Lasinya) je eneolitička kultura rasprostranjena od 3700. do oko 3200. godine pr. Kr. na području širom današnje kontinentalne Hrvatske i bosanske Posavine, Slovenije, Koruške, djelomice Štajerske, s najvećom koncentracijom nalaza u Mađarskoj oko Blatnog jezera. Nazvana je prema eponimnom lokalitetu Talijanovo brdo u mjestu Lasinja u Karlovačkoj županiji. Iako je predstavnik eneolitičkih kultura, lasinjska kultura po svojoj prirodi posjeduje brojne karakteristike i tradicije kasnoneolitičkih kultura, jer se razvila dalje od glavnih središta bakrenodobnog tehnološkog razvoja u srednjoj i jugoistočnoj Europi. Dobar primjer za to je potpun nedostatak ikakvih metalnih predmeta lasinjske kulture na području Hrvatske. Ono što lasinjsku kulturu čini eneolitičkom je dominacijastočarstva nad poljodjelstvom i s time usklađen način života. Najveći utjecaj na oblikovanje lasinjske kulture izvršile su prethodne neolitičke kulture: sopotska, lengyelska i vinčanska.[1]
Kultura
Nastala je na temeljima kasnih neolitičkih kultura, lengyelske, sopotske i vinčanske. U većini naselja otkrivene su uglavnom zemunice i poluzemunice, rijetko nadzemni objekti (Vis-Modran u Bosni), dok su u Sloveniji i Koruškoj otkrivena sojenička naselja (Maribor-Radvanje, Ljubljansko barje, Keutschachersee). Nositelji lasinjske kulture povremeno su koristili i špiljske prostore (Ozalj, Ajdovska jama, Kevderc), bilo kao sezonska boravišta stočara ili za ukope (Ajdovska jama). Keramičko posuđe neujednačene je izradbe i boje (oker, preko sive do crne), ukrašeno plastičnim jezičastim izdancima ili ornamentima izvedenima urezivanjem i ubadanjem. Vodeći su oblici bikonične zdjele, vrčevi, visoki lonci, zdjele na visokoj nozi, vjedra s izljevom. Lasinjska kultura trajala je tijekom cijeloga ranog, srednjeg i dijela kasnog eneolitika, a nestala je prodorom vučedolske kulture.[2]
Nalazišta
Kultura je raširena u većem dijelu sjeverne Hrvatske sve do Dunava na istoku (Lasinja, Cerje Tužno, Ozalj, Drljanovac, Ždralovi, Beketinec, Jakšić, Ašikovci, Vinkovci, Vučedol), u Sloveniji (Maribor-Radvanje), jugozapadnoj Mađarskoj, Gradišću, Štajerskoj i Koruškoj te u sjevernoj Bosni, nazvana po eponimnom nalazištu Lasinji.[2]
Literatura
- Dimitrijević, Težak-Gregl, Majnarić-Pandžić, poglavlje "Badenska kultura" u knjizi "Prapovijest", Zagreb 1998.
Izvori
- ↑ Hrvatski obiteljski leksikon (LZMK) - lasinjska kultura
- "lasinjska kultura, eneolitička kultura raširena u SZ Hrvatskoj, Sloveniji, JZ Madžarskoj, J Austriji i S Bosni; datira iz ← 4. tisućljeća, a nestala je prodorom vučedolske kulture; naziv je dobila po nalazištu Lasinji. Karakteriziraju je naselja uglavnom jamsko-zemuničkoga tipa te keramika ukrašena tehnikom urezivanja i ubadanja (bikonične zdjele, vrčevi, visoki lonci)."
- ↑ 2,0 2,1 Hrvatska enciklopedija (LZMK) - lasinjska kultura
| |||||