La Navidad

La Navidad, naselje koje je Kristofor Kolumbo dao podignuti u današnjem Haitiju 1492. godine od materijala sa španjolskog broda Santa Maria. To je prva europska kolonija utemeljena u Novom svijetu. Uništena je iduće godine.

Povijest

Dana 25. prosinca 1492., na Božić, Kristofor Kolumbo doživio je brodolom Santa Marie. Uslijed djelovanja morske struje brod kojeg su vodili mladi i neiskusni mornari bio je u velikoj opasnosti. Na kraju je napukao na bokovima između rebara, te mu je voda prodrla u utrobu. Brodu nije bilo spasa. Međutim, sve stvari sa Santa Marie sačuvane su čovječnom pomoći domorodaca predvođenih kasikom Guacanagariem.

„Kad je to kasik čuo, sa suzama je u očima iskazivao svoju veliku bol zbog nesreće koja nas je snašla i odmah pošalje na mjesto gdje je brod nasukan sve ljude iz sela sa silom velikih kanoa. Tako se i oni i mi dadosmo na iskrcavanje svega iz broda. Za kratko vrijeme oslobodismo svu palubu: tolika je bila pomoć što ju nam je ovaj poglavar pružio. A zatim je on osobno sa svojom braćom i rođacima činio sve što je bilo u njegovoj moći kako bi sve bilo u redu izvedeno, kako na brodu, tako i na suhu. Ne bi prošlo puno vremena, a on bi mi uputio kojega od svojih rođaka koji bi me plačući molio ne žalostiti se, jer da će mi on dati sve što ima. I uvjeravam Vaša Veličanstva kako se u cijeloj Kastilji ne bi mogla naći tolika sigurnost i briga za naše stvari. Ni jedna jedina podvezica nam nije nestala jer je sve naše stvari dao složiti uza svoju kuću i tamo ih držao, dok se ne isprazne kuće koje nam je odlučio dati kako bi u njih sve spremili. Pored njih je postavio naoružane ljude koji su tu stajali cijelu noć, a on je sa svojim ljudima plakao, toliko ga je kosnula naša nevolja. Eto toliko je taj narod ispunjen ljubavi, bez lakomosti, pristupačan i miran, da se mogu zakleti Veličanstvima Vašim kako na svijetu nema ni boljih ljudi ni bolje zemlje.”

(iz Kolumbova dnevnika)

Dan kasnije Kolumbo je družeći se s Guacanagariem i domorocima saznao kako je ova zemlja bogata zlatom. Odlučio je podići naselje koje je nazvao La Navidad što znači Božić (brodolom se dogodio 25. prosinca). Diego de Arana postavljen je za guvernera novog naselja.

„Zapovjedio sam izgraditi što se čvršće može jedan toranj i utvrda i uokolo dobar jarak, ali nisam toj gradnji pristupio zbog ovoga naroda ovdje, jer s ljudima što ih imam uza se mogao bih podići cijeli otok, koji je po mom mišljenju prostranstvom veći od zemlje portugalske, a po žiteljstvu i dvostruk, a stanovnici su mu goli, ne znaju za oružje i nepopravljivi su plašljivci. Ne, utvrdu sam dao graditi zato što je red da se gradi i da bude onako kako mora biti, zato što je ova zemlja daleko od kraljevstva Vaših Veličanstava, i zato da ovi ljudi upoznaju sposobnosti podanika Vaših Veličanstava i da vide što su oni sposobni učiniti, pa da im Indijanci budu podložni u strahu i ljubavi. Tako će oni koji budu ostali imati dovoljno drvene građe kako bi od nje izgradili cijelu utvrdu, zalihu kruha i vina za razdoblje od preko godine dana, sjeme za sjetvu, brodić koji je pripadao admiralskom brodu, među njima će biti i jedan kalafat, tesar, topnik, bačvar i mnogi ljudi koji će ostati ovdje da budu na službu Vaših Veličanstava i da meni učine uslugu i da doznaju gdje je rudnik iz kojega se vadi zlato.”

(iz Kolumbova dnevnika)

Kolumbo i posada oprostili su se s Guacanagariem i domorocima i prvim kolonistima kojih je bilo 39 veoma brzo, već 2. siječnja 1493. godine. Kad se otkrivač Amerike na svom drugom putovanju vratio u La Navidad, 27. studenog iste godine, zatekao je uništeno naselje. Kuće i utvrda su izgorjeli, nisu sačuvane nikakve stvari osim razbijenih sanduka i sličnih ostataka. Naselje je spalio i koloniste sa svojom vojskom poubijao susjedni kasik Caonabo koji je htio uništiti strane došljake. Guacanagari je zauvijek ostao na strani Španjolaca i tako je navukao na sebe mržnju svih ostalih kasika, 1495. pobjegao u planine i tamo umro.

„I tada, kad je našao samo neke krpe koje su pripadale kršćanima, vrati se u Navidad, gdje je našao osam leševa, a po okolnim poljima nađoše još tri, koje su po odjeći prepoznali da su kršćani, a mogli su biti ubijeni pred oko mjesec dana. I dok su se oni tako trudili naći tragove ili kakvu pisanu vijest od poubijanih, dođe k Admiralu brat poglavice Guacanagarija s još nekolicinom Indijanaca, koji su već znali natucati po koju riječ na kastiljskom jeziku, a sve kršćane što su bili ostali poznavahu i spominjahu po imenu. Rekoše da su se kršćani odmah počeli kriviti među sobom i grabiti što su više mogli zlata i žena i da se zbog toga dogodilo da su Pedro Gutierrez i Escobedo ubili nekog Jakova, a zatim su zajedno s još devetoricom i sa svojim ženama otišli k jednom poglavici po imenu Caunabo, koji je vlasnik zlatne rude. Ovaj ih je pobio i poslije mnogo dana s velikim brojem svojih došao u Navidad, gdje se nalazio samo Diego de Arana s desetak ljudi. Oni se skloniše u utvrdu i pokušaše ju braniti, dok su drugi bili raštrkani po otoku. Kad je Caunabo noću došao, podmetne vatru u kuće gdje su prebivali kršćani sa svojim ženama. Ovi od straha pobjegoše prema moru i osmorica se utopiše, a trojica pogiboše na zemlji, dok sam Guacanagari, boreći se i braneći kršćane od Caunaboa, bude ranjen i pobježe.”

(iz Povijesti Fernanda Kolumba)

Kolumbo je odlučio izgraditi novo naselje u današnjoj Dominikanskoj Republici. Nazvao ga je La Isabela po kraljici Izabeli I. Kastiljskoj. Mjesto na kojem je bilo podignuto naselje La Navidad bilo je zaboravljeno sve do 1977. godine. Tada je američki liječnik, misionar i arheolog amater dr. William Hodges dobio dopuštenje od haićanske vlade prokopati tenisko igralište. On i njegovi suradnici pronašli su nekoliko artefakata iz La Navidada.