Korisnik | ![]() |
Oznaka | Kn |
Kovanice | 2 kune |
Novčanice | 50 banica (oznaka b), 1, 2, 10, 20, 50, 100, 500, 1000, 5000 kuna |
Kuna je od 1941. do 1945. bila valuta Nezavisne Države Hrvatske. Uvedena je kao sredstvo plaćanja 8. srpnja 1941. godine. Dijelila se na 100 banica. Privremeno su u platnom prometu bile i novčanice talijanske lire i njemačke novčanice "Reichskreditkassenschein" tiskane isključivo za upotrebu u okupiranim zemljama, a koje nisu bile zakonsko sredstvo plaćanja na državnom teritoriju njemačkog Trećeg Reicha[1], do 31.12. 1941. odnosno 23.8. 1941., a nakon toga kuna je bila jedino i isključivo zakonito sredstvo plaćanja. Sitni kovani novac bivše Kraljevine Jugoslavije bio je zakonskim platežnim sredstvom do 31. prosinca 1942. godine.
Kunu su jugoslavenske komunističke vlasti povukle iz optjecaja u razdoblju od 30. lipnja do 9. srpnja 1945.
Novčanice (kune) u prometu: 50 banica (kratica b), 1 i 2 Kn (25. rujna 1942.) 10 Kn (30. kolovoza 1941.) 50, 100, 500 i 1000 Kn (26. svibnja 1941.) 5000 Kn (15. srpnja 1943.) 1000 i 5000 Kn (1. rujna 1943.)
Novčanice kune koje zbog ratnih okolnosti nisu izdane, a u potpunosti su bile izrađene: 100 i 500 Kn (1. rujna 1943.) 20 i 50 Kn (15. siječnja 1944.)
Novčanice u planu: 10.000 Kn (1. rujna 1943.) nacrt nepoznat, do kraja rata nije bila naručena u tiskari u Leipzigu. 50.000 Kn (28. veljače 1945.) nacrt izrađen, do kraja rata nije bila naručena u tiskari u Leipzigu.
Uporabom dinara preostalih iz Kraljevine Jugoslavije nanijete su mnoge štete na početku, jer zbog poroznosti granice prema Srbiji nije bilo moguće nadzirati veličinu emisije novca.
Tečaj kune 1941. − 1945. u odnosu na njemačku RM (Reichsmarku) bio je fiksan 20 Kn za 1 RM (1 USD = 2,50 RM ili 50 Kn. Od jeseni 1942. za doznake iz svijeta građanima i vojnicima na službi u Wehrmachtu primjenjivan tečaj 40 Kn = 1 RM, od proljeća 1943. 60 Kn = 1 RM, od jeseni 1944. do 8. 5. 1945. 120 Kn = 1 RM. Tijekom zamjene kune za novi Jugoslavenski dinar 1945., kune su se mijenjale u omjeru 7 dinara za 1000 kuna u Hrvatskoj i BiH (do najviše 3500 dinara), a u dijelu Srijema koji je pripao Srbiji, 25 dinara za 1000 kuna (do najviše 5000 dinara).[2][ovo treba unijeti u članku kako se favoriziralo Srbiju u Jugoslaviji!]
Novčanice
Izgled | Nominalna vrijednost | Nadnevak izdavanja | Boja | Dimenzije | Napomena |
---|---|---|---|---|---|
![]() ![]() |
50 banica | 25. rujna 1942. | plava i svjetlo smeđa | 44×80 mm | |
![]() ![]() |
1 kuna | 25. rujna 1942. | tamno plava i smeđa | 81×44 mm | |
![]() ![]() |
2 kune | 25. rujna 1942. | tamno smeđa i crvena braun | 81×44 mm | |
![]() |
10 kuna | 30. kolovoza 1941. | maslinasto zelena | 135×68 mm | |
20 kuna | 15. siječnja 1944. | smeđa | 140×64 mm | Izrađena, ali nije izdana | |
![]() ![]() |
50 kuna | 26. svibnja 1941. | smeđa i crvena | 140×75 mm | |
50 kuna | 15. siječnja 1944. | zelena | 144×67 mm | ||
![]() ![]() |
100 kuna | 26. svibnja 1941. | plava i zelena | 150×80 mm | |
100 kuna | 1. rujna 1943. | tamnoplava i smeđa | 157×73 mm | ||
![]() ![]() |
500 kuna | 26. svibnja 1941. | crveno-smeđa | 157×84 mm | |
500 kuna | 1. rujna 1943. | ljubičasta | 167×76 mm | ||
![]() |
1000 kuna | 26. svibnja 1941. | maslinastozelena | 137×68 mm | Djevojka na slici je Josipa (Anica) Kovačević iz Mrzovića, članica Seljačke sloge. Fotografiju je snimio Tošo Dabac 1938. godine kad je djevojka nastupila na Smotri hrvatske kulture u Zagrebu. Lik je na matricu za novčanicu prenio akademski slikar Ljubo Babić. Dugo nije bilo poznato je li djevojka sa slike stvarna. Najvažniji razlog je bio što nije bilo uputno da jugokomunističke vlasti doznaju da je ona na slici. O tome je progovoreno tek osamostaljenjem Hrvatske. Naposljetku je numizmatičar Vedran Krušelj istraživanjem došao da se radi o njoj.[3] |
![]() |
1000 kuna | 1. rujna 1943. | tamno smeđa, žuta i zelena | 176×80 mm | |
![]() |
5000 kuna | 15. srpnja 1943. | smeđa, ljubičasta i zelena | 180×95 mm | |
![]() ![]() |
5000 kuna | 1. rujna 1943. | crveno-smeđa, plava | 185×85 mm | |
50 banica | 1. rujna 1942. | 69×48mm | samo za Zagreb | ||
1 kuna | 1. rujna 1942. | 69×48mm | samo za Zagreb | ||
2 kune | 1. rujna 1942. | 69×48mm | samo za Zagreb |
Kovanice
Izgled | Nominalna vrijednost | Nadnevak izdavanja | Dimenzije | Napomena | |
---|---|---|---|---|---|
![]() |
![]() |
2 kune | 1941. |
Probni odljevi kovanica
Izgled | Nominalna vrijednost | Nadnevak izdavanja | Dimenzije | Napomena | |
---|---|---|---|---|---|
![]() |
![]() |
0,25 kuna | 1941. | ||
![]() |
50 banica | 1941. | |||
![]() |
![]() |
50 banica | 1941. | ||
![]() |
![]() |
1 kuna | 1941. | ||
![]() |
![]() |
1 kuna | 1941. | ||
![]() |
![]() |
1 kuna | 1941. | ||
![]() |
![]() |
1 kuna | 1941. | ||
![]() |
![]() |
2 kune | 1941. | ||
![]() |
![]() |
2 kune | 1941. | ||
![]() |
2 kune | 1941. | |||
![]() |
2 kune | 1941. | |||
![]() |
5 kuna | 1934. | Hrvatska revolucionarna organizacija "Ustaša" je izdala ovaj novac povodom 5. godišnjice osnutka ustaškog pokreta, 7 godina prije uspostave NDH. Time su hrvatski rodoljubi u izgonstvu i egzilu pred velikosrpskom politikom Kraljevine Jugoslavije svoju političku borbu nastavili između ostaloga i izradom prvog, jubilarnog novca. Na reversu (zadnja strana) kovanice se nalazio hrvatski grb (u vidu šahovnice s prvim neišaranim, dakle praznim poljem u lijevom gornjem uglu) u okviru od klasja žita s tekstom “ZA NEZAVISNU DRŽAVU HRVATSKU”. Kovanice su bile iskovane najvjerojatnije u Berlinu (Njemačka) iz srebra čistoće Ag 900/1000, zupčastog ruba, promjera 23 mm, te težine 4,34 grama.[4] Postoje i probni otkovi u bronci i leguri bakra i nikla.[5] | ||
![]() |
![]() |
5 kuna | 1941. | ||
![]() |
![]() |
10 kuna | 1941. | ||
![]() |
![]() |
500 kuna | 1941. | ||
![]() |
![]() |
500 kuna | 1941. |
Izvori
- ↑ Njemačke novčanice Reichskreditkassenschein – sredstvo plaćanja u NDH
- ↑ Promjene domaće valute u dvadesetom stoljeću
- ↑ maxportal: Znate li tko je djevojka na novčanici od 1000 kuna iz vremena NDH . Maxportal. 28. svibnja 2023. Pristupljeno 8. srpnja 2023.
- ↑ Probni kovani novac NDH
- ↑ Viščević, Zlatko, Kovanice i novčanice Jugoslavije, Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore i Makedonije, 2. izdanje, vlastita naklada, Rijeka, 2011., str. 216