Krešimir Butković (Zagreb, 1973.), hrvatski književnik. Živi i radi na Rabu. Piše pjesme i romane.[1]
Životopis
Rodio se je u Zagrebu. Završio je srednju komercijalnu školu. Studirao je u Zagrebu na Fakultetu političkih znanosti, na kojem je položio nekoliko ispita. Zatim mu se dogodila tragedija. Početkom 1990-ih doživio je teško nezgodu u primorju kod Senja. Skočio je u more, u plićak, pri čemu je ozlijedio vratnu kralježnicu i nakon koje je ostao nepokretan. Uslijedila je teška rehabilitacija. Zbog tetraplegije zamrznuo je status studenta na FPZ. Diplomirao je logoterapiju. Život provodi na Rabi, a ističe da je puno vezan za Imotski odakle mu je mati.[1]
U književnosti se javlja od 1991. godine. Poeziju i prozu objavljuje u hrvatskim književnim časopisima. Uz to se bavi pisanjem kolumna i kao radi kao recenzent. Butković je dionik hrvatske glazbene pozornice kao tekstopisac, čije su tekstove pjevali brojni glazbenici. [1]
Član je DKH ogranak u Rijeci. [1]
Djela
Do svibnja 2023. objavio je djela:[1]
- Svjetlost ognjišta, 2003. - Butkovićeve pjesme u zajedničkoj zbirci
- Šetnja života, 2004., zbirka pjesama
- Krug dana, 2012., zbirka pjesama
- Fifty-fifty, 2013., autobiografski roman (2. izd. 2021.)
- Molitelj, 2014., roman
- Žanin gambit, 2016., roman
- Bornin vremeplov, 2016., pustolovni roman za djecu
- Kako si ga tražila, 2017., roman
- Borna na Rabu, 2018., pustolovni roman za djecu (nastavak Bornina vremeplova)
- Pukovnikova ljubav, 2019., roman
- Modri zvjedani vlak, 2020., zvučni roman za djecu
- Bok, Roko!, roman, pobjednik je natječaja 'Zvonko' Hrvatskog društva književnika za djecu i mlade / Klub prvih pisaca.