Kraljevstvo Luang Prabang (lao. ພຣະຣາຊອານາຈັກຫລວງພະບາງ) bilo je kraljevstvo u južnoistočnoj Aziji na području današnjeg Laosa.
Luang Prabang nastaje 1701. godine raspadom kraljevstva Lan Xang, a obuhvaćalo je glavni grad Luang Prabang kao i provincije na sjeveru Laosa. Unutarnje borbe oslabile su kraljevstvo tako da je ono praktično bilo ovisno o jakom susjednom kraljevstvu Siam (obuhvaćalo današnji Tajland, Vijetnam i Burmu) kojem je plaćalo porez.
1779. Luang Prabang postaje vazalska kneževina u sastavu Siama, ali ipak zadržava svoga vlastitog kralja. Tijekom rata s kineskim Ho hordama, kraljevstvo Luang Prabang se stavlja pod zaštitu Francuske. 1893. Siam predaje glavni grad Luang Prabang kao i provincije istočno od rijeke Mekong Francuskoj. Provincije zapadno od rijeke Mekong (današnja provincija Xaignabouli) Siam je zadržao.
Kralj Sakalin poziva Francusku u pomoć da i ove provincije uzme od Siama, što se i događa, kada se Siam povlači s ovih prostora 1904. godine. Također i unutar Francuske Indokine Luang Phrabang je bilo kraljevstvo ali pod francuskim protektoratom.[1]
Vladari Luang Prabanga
- 1707.–1713. Kitsarath
- 1713.–1723. Ong Kham
- 1723.–1749. Inta Som
- 1749. Inta Pom
- 1750.–1768. Sotika Kuman
- 1768.–1791. Suriyavong II.
- 1791.–1795. Međukraljevina
- 1795.–1816. Anurut
- 1817.–1836. Manthatulat
- 1836.–1851. Sukaseum
- 1851.–1872. Tiantha
- 1872.–1887. Oun Kham
- Međukraljevina
- 1894–.1904. Sakalin
- 1904.–1959. Sisavang Vong
- 1959.–1975. Savang Vatthana
Izvori
- ↑ Volker Grabowsky: Einleitung zu Maha Sila Viravong: Prinz Phetsarat. Ein Leben für Laos. Lit Verlag, Münster 2003, S. 4.